za sve one žene slične meni
Pjenasti sivi oblaci luduju u pijesku vremena, dok se moj pravac do sreće okreće prema meni. Pitam se još uvijek, koji to put vodi do tebe. U grudnom košu srce još uvijek nemirno treperi, možda vodi svoje posljednje ratove sa ovozemaljskim duhovima i želi pronaći put koji će me odvesti dalje. Kuda dalje? Postoji li ona prvobitna tvar na koju mogu nasloniti umorno čelo? Nadam se i ne usuđujem se ni pomisliti ima li još uvijek onog života u tebi, kojeg si zatvorio za sve slične meni?! Zakoračila bih u tvoj drugi život, ali ne postoje vrata. Sve je to jedan hladni plavi ledeni zid tih očiju, što bez znanja tvoje svijesti brani ulaz svakome pa tako i meni. Dok vjetar vrti moje misli, još uvijek razotkrivam svoje mrtve puteve, mahovinom zarasle spilje vlažnih zidova i odustajem od dalekog i opasnog puta. Do sljedeće prilike.
25.11.2006. u 19:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:50 | opcije