Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Uljepšavanje vlastite sudbine – ukrašavanje poput zvjezdanog neba ili božićnog drvca daje nov poticaj životu. Sudbina je nešto zacrtano unaprijed, ali tko zna? Možemo li utjecati na neke događaje iz vlastitog života? Mogu li osvijetliti neke prošle trenutke, lijepe ili tužnije i zapitati se – bi li bilo bolje da su se ili nisu dogodili? Znam da me napušta pogled tvojih očiju, koji odlazi u neke smjerove prema kojima me moja sudbina ne vodi. U bjelini oka, pokrivam rukom tvoje postojanje i u linijama na dlanu pokušavam odrediti tvoje dalje kretanje. Odlaziš li u neke jesenje dane, koji će tako brzo početi sipati sivu koprenu kiše na moj grad ili ćeš imati sreću i ostati na nekom mjestu gdje ću te moći pronaći? Ne znam. Misli su mi zauzete tvojim postojanjem na ovom globusu. Još ne prepoznajem tvoje preopone ni tvoj dah na mom licu. Nije me pomilovala tvoja ruka niti mi je tvoj jezik dao onu vlažnu toplinu. Nisam li te srela, poznajem li te? Naravno... u nekim odmacima od ovog vremena, u nekoj dimenziji ... sve se to odigralo. Za tebe i mene... u nekim dimenzijama... postoji sudbina.

opet ću ti stavit isti kom , čim vidim da si otišla offline.

lipo, ali zar zbilja postoji,,,

Dobar tekst,nada uvijek postoji ali je malo prezauzeta:)

nisam offline, već ti je komentar bio bez veze :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr