Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Pamtim taj prvi susret s nama u nama. Pamtim svaki susret s nama u nama. Ne pamtim sebe. Ne vidim sebe u sebi. Samo se vidim u tebi. Gubim svijest od prejakog svjetla, a ti budi otok, ljubičast i dalek, budi lakat na koji se naslanjam ujutro kad se budim bez tebe. Osjeti zvijezde u očima i zapali ih neka gore na nebu umjesto mojih. Povedi me Gornjim gradom u neko ljetno predvečerje, jer želim slušati crkvena zvona kako odzvanjaju između starih žbuka što opadaju. Želim doploviti do tvojih obala i tamo ostati. Približi mi onu polovicu mjeseca što je sinoć tako stidljivo prošetala nebom i ostala do nekih ranih jutarnjih sati. Čekaj me uz zelenu zavjesu i umotaj me u svoje poljupce, zatvori sve tihe vode, a pusti bujicu osjećaja neka prosanjana proleti kroz tvoje plave oči. Utopi u vodi sve moje propale ideale i pokaži mi svijet kako izgleda u svojoj istinskoj slici.

ovo s naslanjanjem na lakat je možda,,:o

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr