Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Nemir mi kaže, kako si razbacao svoje snove po mom horizontu i pristižeš me mislima, umotavaš me u tanke niti paučinastih zraka, stvarajući čahuru oko nas, jer smo se tek pronašli. A tko si ti? Netko tko mi pokazuje kako još uvijek hladan vjetar obilazi tvoj mjesec. Netko tko upija moje riječi kao tople suze dlan i živo svjedoči svakom provedenom trenutku. A tko sam ja? Pronađena, bez sjena, klizim uz tebe i nakon blijedih dana provedenih u zavjetrini nečijeg davnog nemira, ponovo dolazim pred neke plave oči, idem u noći što održavaju svoja obećanja. Upoznao si me, lomio bolno moje zidove, srušio ih i razbacao po daljinama. Potopio si u vodi sve moje stare ideale, dotaknuo svemir i pomaknuo pramen kose sa čela. Sve moje nemire skupio si u jedan i otpuhnuo prema sjeveru, a tvoja ruka uvijek dočeka moju u svakom trenutku kad to poželim.

Uvijek sa uzitkom citam tvoje tekstove.
Super da ima tako kvalitetnih osoba koje znaju misli tako dobro prenjeti na papir....
Bravo....

u svakom trenutku dobro.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr