Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Šapćeš mi kroz noć, nježno me miluješ, pokazuješ mi nezamislive beskraje mojih bezdana, vodiš me kroz tamu do malog svjetla. Usnama dodiruješ moje grudi, prebireš po strunama mog nervnog sustava, gradiš mi dvorce na oblacima visoko iznad ovog globusa, vodiš me u neki novi život, dočekivaš moje rađanje na dvije zvijezde istovremeno. Tako se događa, sunce ovog travanjskog dana umrijet će u svojoj noći, dok ću se ja ponovno rađati vođena tvojim glasom. Bez riječi ulažem napor u sazrijevanje nove žene u meni, u mojoj sjenci. Pod plavim nebom juga ljubile se neke žene sa svojim muškarcima, a ja još ovako ranjena, bila sam bačena u daljine i patila sam mjesecima, godinama, stoljećima… sve dok me ti nisi pronašao. Pronašao si me slabu, bosonogu, neprepoznatljivu. Pronašao si slabu točku i sad liječiš to umorno biće i dovodiš ga kroz mračne koridore crnih hodnika do onog izvora svjetla koje vidi u nekim plavim daljinama.

korak po korak snaga se vraća i umor nestaje, dok daljina koja je samo u nama se topi sa našim postojanjem i mi kao jedno prelazimo svijetlost i postojanje u jedinstvu sreće zrnca pijeska na obali mora pod zvijezdama

Sve mi mogu oduzeti, al' snove neće nikada!

Slova mi kapaju iz oka u plavoj noći i već me lome danima, bez osmjeha na usnama. U korijenu spoznaje mojih najdubljih misli, nema riječi za neku utjehu, nema opisa za neku sliku. Nema daha vjetra, uzmi moj dlan slomljenih linija i pokušaj ih sastaviti u put koji će me dovesti k tebi. Pokušaj iz linija na rubu usana ocrtati jednu auru od srebra, koja mali krivudavi plamen odnosi u noć i osvjetljava neke puteve u lišću opalom prošle jeseni i već zaboravljenom.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr