Cvijet kraj izvora...je sjena duše

I uvijek se pitam, mogu li zelenim voćem - kao slučajno - pasti na zemlju od zrelosti, koja mi je vječnost mojih trenutaka i koliko dana još moram čekati da bi se mlade lastavice ugnijezdile ispod mog balkona? Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u neke sfere, koje ne poznaju sunčana jutra niti blage rujanske noći pune grožđa, šampanjca i slatkog osjećaja kad gubiš samu sebe, a dobivaš?! Volim tu gorku slatkoću što se hvata za kožu i odijeva me u najljepšu haljinu što oslikava staklene fasade moje gladi za tobom. I uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek. Znaš li da me život polako napušta? Znaš li da me ne zanima što će biti sutra, znaš li da zvjezdano nebo donosi više ljubavi i života od svih zemaljskih blagostanja? Ah, znaš li?

ostavljam pozdrav sa tragovima sunca

ostavljam svoj trag... za neke trenutke :)

ostavljam tren, da preraste u nešto ..

i dogodit će se :)

" I uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek."
Ta rečenica mami tisući stranica objašnjenja, pobune, slaganja, razumjevanja, analize.....
Suzdržat ću se. Moj naklon, snazi riječi spojenih u sliku, ideju i smisao.

sutra ne postoji, jučer nikada nije ni bilo. sve što jesmo, danas je. zrelo voće ili tek zeleni plod, sve je stvar percepcije naše. sada Jesmo ... sada moramo ljubiti bezvremeno...

"delog...", sve izvire iz duše... pretače se preko nas, obavija nas.... duša je moćna ...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr