Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U dušu se zaogrnuo drhtaj mog srca i blizak je smirenoj boji. Korakom laganim pohodio me u rano jutro što je zatvoreno u zlatnoj krletci snova. Vodi me prema tvom plavom potoku, koji putuje od nekog tajanstvenog izvora tvoje duše prema grumenu bola nasukanog na sprud bezimene obale. U grudima ti ponor preduboki, u očima ti dugo nošena svijest o nepostojanju. Otvaraš dlan, čitao bi… ne vidiš ništa. U srcu ti zatitraju neki šumovi, misliš ...nešto ti govori ... ali nema požara što pali jutarnji tren, nema obale što hladi umorno čelo. Nema tog anđela kojem želiš dati sve, kad se, dušo moja, bojiš tog anđela. U tamne spilje, mahovinom obrasle.. zalutao si - ne možeš naći izlaz. Ne želiš izlaz, a novo svjetlo te mami van….pokušaj slijediti trag anđela, što ti pokazuje put i bliska svjetlost će postati tvoj novi dan.

Neka mu je malo mudrosti srca i malo sreće na putu, da nastavi koračati.....

put je posut zrncima zlata što svjetlucaju u noći.. a po danu se sunčeva svjetlost ljeska i opet pokazuje - pravi put :)

neka vidi...put... tako je lako ostati, kad prepoznaš dom.....

osnovno pravilo - slijediti svog anđela..ostavlja tragove koje ponekad i neprepoznajemo, ali on je tu, uz nas upravo zato da bi svjetlost u otsutnom trenutku prepoznali!

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr