možda krenem i tim putem...
Od davnih dana do danas …. nije bilo slučajnosti. Sjećam se tvojih usana, koje su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela. Pred srcem smo stajali nagi i čekali da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su nam bile u nekoj dnevnoj polutami iz koje smo ih vadili i hranili se plodovima, što su ih te duše rađale. Iz flomastera klize neka zelena slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči i presijeca ih oštra bol. Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam. Neispričana je. Na ramena mi slijeću sjene bijelih ptica, ispreplićući svoja krila dok su slijetale. Mjesečini ću priznati da te još uvijek poričem, ali i želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.
13.04.2008. u 9:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
...mjesečina mnoge tajne zna..ali ćuti...
Autor: Sanjar46 | 13.04.2008. u 10:05 | opcije
i u svojoj polublijedoj sjeni ipak prekrije ono najvažnije ... :)
Autor: shadow-of-soul | 13.04.2008. u 10:06 | opcije
onima koji sanjaju u bojama...preporuka za dobar doksić na hrt1
Autor: ljeto07 | 13.04.2008. u 10:36 | opcije
moje boje su one koje moje srce uvijek osvoje - i bez TV-a :)
Autor: shadow-of-soul | 13.04.2008. u 12:15 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 18:52 | opcije