Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u nekim novim jutrima. To nisu moja jutra, to nije moje vrijeme. To nije moje Sunce, koje mi siječe pogled i stvara bol u očima. Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene? Probudi me i umij mi lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom. Odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo. Neko vrijeme ostani uz mene, budi mi u modi ovih dana. Pomakni tu kocku leda, koja svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine, koje ti donosim na dlanu. Budi netko novi u mom životu, željna sam tvog mira i pogleda novog doba. Nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet u kojem se predivno snalazim. Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene. Taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.

Postoje ljudi koji ne mogu živjeti bez patnje i problema...........

prepusti se suncu.

postoje trenuci kad se jednostavno ne snalazim.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr