Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U daljini se bijeli daleki svijet po kojem moje stope nisu ostavile nikakve tragove. U mom gradu žuti disk se objavio raskošno i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se ta raskoš pokušava uvući između mojih trepavica. Prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča. Tko još vjeruje ljudima? Jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka. Zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek naklonjeno ovih dana i sa nagnućem mi daje do znanja svoj pozitivan predznak, iako pogled nepovjerljivo luta. Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki puta iznad mene lete neke bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet po kojem moje stope nisu ostavile nikakve tragove. Kroz davno najavljene uspomene pokušavam živjeti sada, kao što sam i do sada pokušavala. Noćas je mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti davnih priča žuti disk je raskošniji ovih dana, nego inače. Čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.

ja vjerujem

ljudi su lukavi..

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr