Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Zvjezdano nebo krije se iza olujnih noćnih oblaka, dok se globus nečujno vrti sam oko sebe sve sporije i sporije. U jednom slovu kriju se školjke iz kojih se čuje šum još neviđenih mora. Slutiš da ću te danas nazvati. Slutiš da mi glava rotira u kovitlacu vode koja traži svoj ponor, traži svoje jutro. Iznenadila sam i sebe i tebe kad sam te nazvala. Bilo je to jedno novo iskustvo, jedna točka koja se ne mora završiti opet u toj točki. Bilo je to bez slike, samo ton, neka sudbinska zavjetrina u koju sam se sklonila danas poslijepodne. Reci mi "zaboravljam da te poznam" ponovi mi "zaboravljam tvoje postojanje". Tvoje oči su zalutale u neka daleka stradanja tvoje duše, ne prepoznaješ vlastite nemire, hraniš se mojim pjesmama, kupaš se u mojim riječima, želiš me u mojim erotskim igrama. Kad se otrijeznim od tebe, kad se otrijeznim od ovih dana od kada sam okusila nešto daleko, a tako u blizini, izgubit ću lice u nekoj staklenoj fasadi moderno uređenog izloga gledajući neke nove krpice, neke nove cipele, neki novo-izrađeni CD sa new age glazbom koju sam htjela slušati samo s tobom. Ne očekujem kolebanje... ne očekujem ništa. Svijet se rodio iz pjene... iz vječnosti trenutka za koji sam mislila da će biti – trenutak. Bio je jako dugo trenutak. Prisluškivala sam šapat zanesenjaka i uzimala sam njihove uzdahe, liječila sebe i doplovila preko nekih dalekih uznemirenih oceana do jednog prostora bez kraja. Nisam navikla na takve metode. Doplovljavala i otplovljavala sama u tišini bez glasa. Sad sam tu. Ne prepoznajem vlastite nemire, ne prepoznajem vlastite želje. Sve je tu, povezano s dobro uređenim izlogom new age glazbe koju sam htjela slušati samo s tobom.

Noćas su zvijezde dopratile Mjesec do mog balkona i obasule blijedim svjetlom divan kraj kojim sam došla u malu sobu. Nisam slušala neke vječne teme, mislila sam samo na tebe. Prođimo kroz tišinu i vratimo se našem nebu. Rekao si da je samo san, rekla sam da nije. Bezazleno stojim pred tobom i vidim kako je život misterija iz koje uzimam ono najbolje – tebe. Pokaži mi ocean preko kojeg dolaze neke misli, pokaži mi nepregledni kraj po kojem hodaju neki stranci, zatvori jednu vedru noć u svoj dlan i puhni u nju da me obavije svojim mrakom i pod sjenkom tvog oka na trenutke me približi tebi.

budi racionalna, slusaj svoje srce:))

da, "BTC", ljubav je neiscrpna inspirativna vječna tema svačijeg života...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr