Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Svojim osmijehom doplutao si moju dušu na tvoje vedre obale i vezao me za dno svog koraka, dok u valovima tražiš obrise mog tijela i u pjeni tražiš odraz mog oka. Zakopane duše u pradavno dno izašla sam na svjetlo dana gdje me dočekala tvoja sigurna ruka. U podivljalom moru grudnog koša vidjeli su te kako se utapaš u toj vatri i izlaziš iz nje prema mojoj sjeni. Od početnog kamena uronjenog u dno, pod mladim suncem rodilo se nešto novo. Neka maslina je zadrhtala na jugu, dok si prilazio mom životu i polako otvarao sva zaboravljena vrata i rušio sve teške zidove. Postavio si pravac prema meni i u noćnoj pjeni zadrhtao od hladnog dodira moje duše, koja se ne snalazi zbog tih novih osjećanja. Kao jednostavna priča krenula je i ova naša, sa malo riječi u sumrak ljeta i zoru neke nove jeseni. Toplo sunce i blage noći obuhvatili su nas dvoje i bez puno riječi vezala sam svoju dušu uz tvoju. U zraku su ispisani titraji srca kao glazba iz nekih drugih sfera.

good morning :) ne radi previše! :)

nisam ni sumnjala! :)

I kako to biva, onda je svanulo. :)))

iz noći koju je ubio dan, toplo sunce grije....

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr