Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Daleko si mi od zagrljaja, spajamo se u moru snova za par izlazaka mjeseca preko horizonta... lelujala bih na tvojim usnama, iz mraka bih dodirivala tvoju kosu, a za ostalo bih ti pisala po tijelu i vodila te nježno kroz noć. Znaš da ćemo jedne ranoproljetne noći podignuti dlanove i hodati gradom kao izgubljene sjene, daleko od svakog uma i past ćemo jedno drugom u zagrljaj kao dvije zvijezde koje nestaju na horizontu. U tebi rađam novog čovjeka, u meni probuđuješ davno zaspalu ženu. Sazrijevamo jedno u drugome, oporavljamo se od rana koje su nam zadali plavooki ratnici srca zbog kojih smo mjesecima patili i lutali, pričali mudre riječi, a bili ranjeni i takvi bačeni među neke okorjele duše, koje nas nisu prepoznavale. Svakoj ljubavi smo ostajali vjerni, ali smo odlazili sve dalje i dalje dok me nisi pronašao i dok te nisam pronašla u ... našim cjelinama.

...plave oci...nose me na vrtuljku strasti, nemira...dusu mi kidaju pa spajaju u neizmjernoj sreci...a jedne tople, smedje...tiho ulaze u moje srce...ispunjavaju ga zeljom za mirom, toplinom, sigurnoscu...eh, te plave oci:(

za plavim očima se luduje, zelene zavađaju, za tamnim očima se umire... :)

Ne mogu ne prokomentirati.. plavooki ratnici, protiv zelenookig i tamnookih..:))) Plava boja, hladnog čelika, ostavlja duboke rane, sva sreća što brzo zacjeljuju..:))))

.... i ostavljaju mjesto za nešto prelijepo pronađeno u noći početka "škorpiona" :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr