Možda
I kao dvije zvijezde na nebu, čije suze polako kapaju u zemaljske oceane, čekamo da se dogodi susret između vječnosti i sada. Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoće li taj zrak ostati i čekati te usne da se otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje? Oči duše su osjetljive… vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen. Kako prići i ostati? Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima. Možda.
11.11.2004. u 9:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Jutro Shadow,nice like always!:)
Autor: crnapantera2004 | 11.11.2004. u 9:23 | opcije
Možda...a možda i naiđe neki muškarac...malo manje zbunjen..i odlučan...
Autor: Hannnah | 11.11.2004. u 9:54 | opcije
kao uvijek, "hanah..." - odlična konstatacija :)))))
Autor: shadow-of-soul | 11.11.2004. u 11:11 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:38 | opcije