Polako
I onda su se oko mene podigli stupovi dima zaborava i neiskazanih lišenosti nesposobnih otkloniti i ono malo zaljeva tuge koja se slijevala niz beskrvne usne punog Mjeseca. Bilo je lijepo imati taj trenutak savršenstva, ali prisjećam se onih dana prije godinu dana dok sam besciljno lutala bijelim noćima i padala u neke zanose koje ni sam majstor iluzije ne bi mogao povezati. I tako, lakih koraka, odšetala sam u neke svoje snene buduće dane, koji su, evo… postali ovaj trenutak. Završavam slovima i stavljam točku. Dolazi novo jutro. Polako.
08.12.2004. u 4:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
novo jutro je tu,kisovito u medjuvremenu i prilicno sivo....no tko zna sto nosi dan a o nocima da ne govorimo....
dobro jutro sanjalice i naj dan!!!
Autor: maximus17 | 08.12.2004. u 7:54 | opcije
hey, "maxi.." good morning to you too :)
Autor: shadow-of-soul | 08.12.2004. u 9:06 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:39 | opcije