Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Glasnik iz dubina podsvijesti je pronašao jednu poruku negdje ispod kamena i donio mi je na dar. Dnevno svjetlo se mijenja od sivog u bijelo, a glasnik iz dubina podsvijesti još uvijek stoji s porukom i jasno daje do znanja, kako dubina nije neki san u koji mogu utonuti. To nije ni riječ ni stanje. To je nešto, što nosi u neki stihijski svijet, na mjesto u koje davno nije zakoračila moja duša. Već dugo plivam na površini i opet polako želim zaroniti u te dubine, ali teško je. Vanjski svijet je prejak za taj slabi pokušaj. Možda ne vidim dobro postavljene tragove. Možda spajam krive mostove. Možda vidim ono čega nema. Možda. Ne znam. Pustit ću neka traje pa će se samo od sebe objaviti – što je.

niti jedan trud nikad nije - uzalud :) možda poruku čita baš onaj, kojem je namijenjena, a ni ja ne znam tko je on... možda znam, možda ne znam... pustit ću neka traje, pa će se samno od sebe objaviti - što je i... tko je :)

vrijeme uvijek istječe bez obzira na nas i naše želje.... to je nepromjenljiv faktor...

yes, negdje u procjepima tog istjecanja, dotaknu se... možda-.--- i naše sjene :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr