Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Tišina je opet probila moje tkivo kroz neke kvadratne centimetre te osjetljive kože. Sve se u meni pakleno vrti, kao i ovaj globus, koji je tako neumoran, da mi se vrti krv kroz žile i srž u kostima. Tražila sam jutros neki uzlet u ovo lijepo jutro, ali nema tvog oka da mi smiri želju za pokretom. Mali krivudavi plamen izvio se između trepavica i nestao u daljinama, slijedeći davne tragove bijelih ptica. Sledio se krik u koštanoj srži iz koje diše samo mrak. Opet mi koža reagira na tvoje prisustvo i ne donosi tu plavu kap vode kao melem na ranu. U visokoj čaši bistri se voda, ispijam žedno tekućinu kao što ti ispijaš moje usne. Nismo se jutros našli u zajedničkoj auri. Jedan zamotuljak nismo uspjeli razvezati, puno je zamršenih niti, koje mi opet osipaju kožu tvojim neprisustvom. Danas su mi sva slova ista. Kapaju iz zelenog flomastera i ne slutiš koliko je dan težak bez tebe. Slova su teška kao i moja duša, koja nosi plavi žig tvog postojanja.

vremenska prognoza? :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr