Neke nove rijeke
Iznad mog balkona na tamnomplavom baršunu pobacane su zvijezde, a pun Mjesec kao uvijek – prepun sebe – oslobodio me rađanja smrti i uveo me u novo vrijeme "vodenjaka"… Uspjela sam osloboditi dušu nekih lutanja i priviđenja… Naše riječi mi tako meko padaju preko usana, da bih mogla prebrojiti u sekundi sva nebeska tijela beskrajnog svemira… Sve ima svoje vrijeme… od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova…U pritokama se rađa moćna rijeka, bujica koja ruši sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim – krenuti kroz nju. Protiv toga se ne može. Previše je priteklih rijeka, potočića, lokvica… Oslobođene unutarnjih nemira, još nemirnije se spajaju u tu moćnu bujicu i požudno udišu njene raspršene kapi… dok spavam u svojoj tamnici, ispod trepavica više ne odlijeću bijele ptice u tamnu noć… Srce uvijek preskače one svoje poznate ritmove, a kroz život se probija bujica prema meni do tebe…
03.02.2005. u 6:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
thanx, sajrin! :) da, tako se i osjećam... :)
Autor: shadow-of-soul | 03.02.2005. u 8:01 | opcije
uskači u čamac :) dok ti je još pri vezu :)
Autor: shadow-of-soul | 15.02.2005. u 13:13 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:48 | opcije