Posljednji kamen iz razrušenog grada
Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima. Spustilo se lice u vodu kako bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj tom zelenilu. Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu. Napila se ovih slova iz tamnog flomastera što cure neusklađeno i potiskuju neka sjećanja. U bestragu su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim. Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu. Uspavana sam. Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju s vilinskim suzama u očima. Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice. Iz tog razrušenog grada ostao je samo taj kamen kao neki nijemi znamen dalekog doba. Misao se vinula i ispunila sobu i sad je puštam kroz otvoren prozor neka poleti prema tebi.
15.02.2005. u 7:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Gledanje osobi u oči pokazuje vašu zainteresiranost za tu osobu i ono što govori.
Autor: lothario | 15.02.2005. u 10:22 | opcije
uvijek sve šaljem na prave adrese :)
Autor: shadow-of-soul | 15.02.2005. u 13:10 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:47 | opcije