Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Još nisam izašla na dnevnu svjetlost. Oči su zatvorene. Trepavice sklopljene. Jedino kroz kožu mogu osjetiti tu stvarnost što se objavljuje. Iz neke nepravilne geometrijske apstrakcije tim očima duše, nespremnim na raskorak po površini, dugujem si ovakvo jutro. Tamno je ispod očiju. Tamno je u toj tami. Vlažne usne, sad su suhe. Ne puštam pogledu da poleti … A i kamo? Krug neotkrivenog se zatvorio. Moje sjene opet plešu svoje poznate ritmove sa nekoliko velova, glazba se čuje iz dalekih sfera neotkrivenog kruga. Tišina puca po površini, premještam se u neki drugi prostor, u neko drugo vrijeme. Možda ovo nije bilo moje vrijeme. Nije. Zaokruženi krug neotkrivenog stoji kao nepokretna istina. I traje.

kakvi su ovo tekstovi?????divno je vrijeme,izadji napolje,sunce sija,ptice pjevaju....noci su predivne,prepune zvijezda....

I trajace vjecno..jer krug stvara cjelinu tjela koje je stalno u pokretu.. po prirodi u potrazi za savrsenstvom...a ono je tu na dohvat ruke...treba imati hrabrosti raskinut taj krug barem na trenutak otvoriti snene oke i ponovo sklopiti taj postojeci krug oko voljenog srca.

"white...", nisam to nekad napisala, već to pišem stalno .... svaki dan se dnevnik popunjava, a zar ovo nije neka vrsta dnevnika? :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr