rascvali crni ranojutranji sati...uvenut će...no, nešto ostaje sačuvano u herbariju sjećanja! no, možda no to ima neku svoju svrhu, nadam se i želim vjerobati!

Autor: blackmoon   |   12.06.2005. u 0:12   |   opcije


dugo nisam pročitala tako lijepe stihove.....drago mi je što jesam,jer su me raznježili i zaboravila sam na tren na vlastite probleme iz kojih sam mislila da nema izlaza....ali sad mislim drugačije..

Autor: nika1980   |   12.06.2005. u 0:13   |   opcije


valjda će jednom nestati potreba za sjećanjem na takve sate,..i dane i jutra, jer svi ih imamo i čeznemo,..i ja još uvijek sanjam i hodam oblacima sjećanja vraćam se njemu i trenucima provedenim skupa i želim samo jedno, da opet budemo zajedno i onda kažem ovo je zadnji put,...a onda me opet u neko rano jutro probudi kiša na licu i grčevito stišćem jastuk želeći ga istrgnuti iz mojih snova i zagrliti ga u stvarnosti,...opet i opet,..

Autor: wendy   |   12.06.2005. u 0:46   |   opcije


ja ne izlazim cesto i ima prazninu hahahahah
ali ne patim heheheheh
umjetnici jao... :)

Autor: slepptop   |   12.06.2005. u 0:58   |   opcije


ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   18.10.2016. u 13:12   |   opcije


Dodaj komentar