Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Gledala sam sinoć mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću. Moje oči su zalutale na neke prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale. Čula sam kako misliš «nisi ona ista». Znaš da sam ostala uvijek ista. Ne prepoznajem tvoje misli. Ne prepoznaješ moj dah. Tješila me hladnoća noći i neka glazba koja se razlijegala uskim prostorom mog automobila. Neke lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela. Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima. Postoji vrijeme za nas. Postoji vrijeme za nadu. Postoji vrijeme za ljubav.

vrijeme za nevrijeme uvijek stigne ... nevrijeme u životu ili ispod balkona ... whatever, ali divno je kako stvarno postoji vrijeme za ... sve :)

krademo od vremena...bolje mi od njega nego ono od nas :)))

"power-s..", thanx :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr