San, koji više nije "san",


Veliki tamni oblak lijeno ulazi u moje oči i najavljuje kišan dan. Probudile su me tvoje ruke koje su nježno pomilovale moje čelo i ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi. Tvoje medne usne su počele priču o jednoj plaži iz koje se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi ovog kasnog ljeta. Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica i bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene. Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno. Ostavili smo to za neke kasnije trenutke. Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu pretočio si u moje. Ovaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda. Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.

17.08.2005. u 13:25   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   18.10.2016. u 13:23   |   opcije


Dodaj komentar

Pravilnik o upotrebi kolačića

Internet kolačiće/cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez njih.
Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje istih. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.