Slučajno?
Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled. Sve je veća svjetlost, koja prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene. Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše. Sama me obasjala i rastjerala sjene, koje su se množile zadnjih godina. Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor, koji nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama. Uz tebe ponovno osjećam. Uz tebe gospodari plamen i grije. Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame. Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju. Pronašle su me skitnice i dovele do tebe pa kao trak svjetla pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje, koje nas vodi jedno drugom. Polako... i slučaj više nije slučaj. Je li bilo slučajno?
18.11.2005. u 0:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ne, nije bilo slučajno... bilo je ... ono kako se kaže... poslani smo jedni drugima u živote da nešto shvatimi, vidimo, spoznamo.. tko je što spoznao od nas,ne znam --- vrijeme će pokazati :)
Autor: shadow-of-soul | 18.11.2005. u 0:23 | opcije
Drle,dobit ćeš po labrnji!Grrrrrr
Autor: neidentifikovana | 18.11.2005. u 2:07 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:32 | opcije