Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Razvaline na drveću koje je učinio snijeg, ta bijela neman, tijekom noći daju moć da se ne može tako lako pogledati u nebo. Lutala sam noćas snovima, kao što sam jutros dolutala do svog odredišta. Iz visina su na dno duše pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snašle. Bila sam samotnjak u napuštanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali. Bilo je preteško jutros gledati u nebo, koje je imalo drugačije nagnuće prema meni. Nije mi sklono ovih dana. U praskozorju nekog izmišljenog proljeća okovanog bijelim snijegom ovog jutra me razveselila pjesma «Nekako s proljeća». Teške su moje pripreme za proljeće. Otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noći. Do tog vremena, stojim u ovoj snježnoj pustinji i čekam duhove prirode da me povedu u susret snovima... gdje neću dolutati do svog odredišta.

a ja cekam ovu zelenu boju da citam, i fali mi nesto ocima kad te nema

božansko...eto komentar u mom jeziku...samo zato što mi nijedna rječ iz tvog jezika ne odgovara..dolazi na pamet... ; ) jutro

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr