Cvijet kraj izvora...je sjena duše

...ne bih više živjela ovaj koji živim, već neki drugi. Bez znanja sam, bez spoznaja. Pod mladim suncem u rana jutra vjetar vrti neke zaostale pahuljice prašine i razotkriva najintimnije misli. Uvijek se vežem za nešto. Za sliku na zidu…cvijet u vazi... pjesmu s radija…za sjećanje. Na glatkoj stijeni zabrinutog čela spavaju rojevi misli i zbog jednostavne kompliciranosti ne odlijeću dalje. Ugnijezdile su se tu. Otišla bih...zamijenila život za neki drugi život. Ostala sam u jednostavnosti tvojih riječi, kratkih minuta, u zavjetrini tvog srca. Nenaviknuta na takav stil, medene riječi, zadrhtim svaki put kad me posjetiš u snovima. Zaboravim, rasplamsava li se moja iskra ponovo od nove vatre u starom snu? Zbog toga, otišla bih... zamijenila život za život. Nestala bih i utopila se u dubinama tvojih najslađih riječi i najdubljih emocija.

a sto da ti kazem Shad....predivno

istinito :)

Bas zato je lijepo M.* ;o)

ponekad se tako osjećam :)

uvijek.. kad osjetim nešto u sebi... izražavam tu emociju na ovoj bijeloj površini... pa čak i kad ne osjećam ništa, kad u meni vlada led, kad me nema ni u jednom trenu.... opet je tako :)

ako uspijem? :) a gdje?

to mi je najveća želja :)

reče mi neki dan jedna predivna žena: moraš biti konkretna :) pokušavam od tad biti konkretna i nadam se da ću potonuti tamo gdje najviše želim :)

Potoni malena i uzivaj.... :o)

uvijek je sve do nas :) bez obzira i na anđele i na Svemir :)

poželjet ću :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr