Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Do jezera mrtvih listova od prošle jeseni sišla je sjena jednog pjesnika. Sjena njegova spustila se do obale, razasute na mjestima gdje je prosipao svoje stihove i pohodio osamljena mjesta pa ih tamo sakrivao. U očima mu lijepa njegova ljubav. Osjećam prazninu kad vidim bijelo. Osjećam muklost kad sanjam bijelo. Na nebo se propinju moje ruke, dotakle bi oblake, zaronile u dubine. Kraj rijeke što je tiša od najtišeg leta orlove sjene, između neba i zemlje, doplivalo je jedno malo srce i zaustavilo se u tom davnom zimskom danu. Ugrijalo se to srce na toplom dlanu pjesnika i okrenulo se Mjesecu i nasmiješilo. Ugrijala se duša ...i snagom tih očiju, što su je pratile izdaleka, zanijela se tom ljepotom osjećaja. Iz mračnih komora srca nisu više klizile kristalne suze i skrivale se ispod kamena, koje su drugi pronalazili i mislili kako su to vilinske suze. To su bile suze tuge. Pomaknule su se zavjese prošlosti, neke davne zakletve su se ispunile i odslužile ono zadano i postale su besmislene. Duša je sačuvala biserne riječi usamljenog pjesnika, sagrađen je zlatni otok i čeka se proljetni vjetar da bi pokrenuo ta bijela jedra za jedno lijepo putovanje. Ako usamljeni pjesnik pronađe te oči koje traži, neka mu vjetar bude sklon i njegovim jedrima podari nezaboravan doživljaj. Neka te oči, što ih usamljeni pjesnik traži, zarone duboko u njegove i vidjet će beskraj noći, vidjet će dubinu duše. Te oči, ako znaju gledati, u pjesnikovoj duši će vidjeti sebe. Zato, usamljeni pjesniče, kroz tri noći moja duša će moliti za tvoju sreću i kroz snove ćeš naći te lijepe oči u koje toliko želiš zaroniti.

Kad bih barem ja znao tako lijepo pisati.I imao priču...

pa zar netko i pjesnicima pise ,jos?

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr