Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kad jednog dana izađem na svjetlost, znam – moje sjene neće biti. Iako u bijelo obučena, iako svim mirisima vode i vina okupana – moje sjene neće biti. Učio si me kako hodati kroz svjetlo bez sjene – nisam naučila. Učio si me kako stati uz rub mora i zaploviti njegovim valovima – nisam naučila. Učio si me kako pozdraviti mlado jutro novog dana – nisam naučila. Od svega toga, učila je moja sjena, ta vjerna prijateljica. Spoznala je značenje svijeta, smisao života, dubinu smrti, rizik ljubavi, težinu bola. Nisam naučila. Ispod maske slavila sam svoja veselja, imala sam svoje momente, tražila sam sebe. Sve ispod maske – i opet nisam naučila. Skidajući masku, ali polako... jako polako, uvodim se u krug opčinjavanja, u slatku jezu otkrivanja... i učim... polako, ali jako polako. Iza mene male, moja sjena polako nestaje, a svjetlost obasjava to lice koje se polako... ali jako polako... otkriva ispod maske. Možda naučim. Možda. Vidjet ćemo.

Dobar blog se po manjku komentara prepoznaje! To je postalo pravilo!

Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba? Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opetrastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Počinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošću. Jako je poznata ona priča o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenađenje ugledao lava među ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trčao okolo kao ovca. Lav je krenu ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca počeo je sav drhtati. Lav mu reče: "Što radiš među ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav reče: "Ne, ne, nisi ti ovca. Pođi za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.

To je priča o orlu,koji je odrastao u kokošinjcu,hehehe! Ali,ni ta o lavu nije loša!

nije valjda da si mislio na ovu

Neki čovjek pronašao je orlovo jaje i stavio ga pod kvočku na svom seoskom imanju.
Zajedno s pilićima izlegao se i orlić , i odrastao je s njima.
Cijeli svoj život orao je radio isto što i pilići, misleći da je i on jedan od njih. Kljucao bi
po zemlji tražeći gliste i kukce. Kvocao je i kukurikao, mahnuo bi koji put krilima i letio
nekoliko metara po zraku.
Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana vidio je iznad sebe, na vedrom nebu,
veličanstvenu pticu. Ptica je gracioznom dostojanstvenošću jedrila po snažnim zračnim
strujama i jedva da je koji put zamahnula svojim zlatnim krilima.
Orao je gledao u nebo zadivljen. "Tko je to?" upitao je.
"To je orao, kralj ptica", reče kokoš koja je stajala do njega. "On pripada nebu, a mi
pripadamo zemlji - mi smo kokoši." I tako je orao živio i umro kao kokoš jer je mislio da je
i on kokoš.

Upravo na tu sam mislio! Zašto kažeš..."nije valjda"?

Trenutak spoznaje! Ni orao više nikad nije bio isti!

:)

ovo su ljepe i poučne priće, zar ne misliš da su kokoš, lav, orao, ovca u istoj situaciji

Ma,boli me kurac za orla,ovcu,kravu,kozu,kokoš....!Eto ti sad!

slažem se sa tobom , i mene za njih nije nimalo briga

Ma zamisli!? Koja si ti to faca,da bi se složila sa mnom?!

ja sam o88o i tako mislim

Ti si budala!

Ja sam budala, i ti si budala, i u čemu je onda
problem?

Jel imaš ti sestru?

sori, shadow-of-soul

o880, lijepe su ti usporedbe - sukladne mom blogu ... o ostalima ne želim raspravljati :)

Eto tako!

ma ča

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr