Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Pitanja moja teška su kao prostor koji me dijeli od tebe. Oduzimam se sama od sebe i dajem tebi, jer tebi treba više nego meni. Kao čaša hladne vode jadniku u pustinji, znam da ti treba ovo što imam, ovo malo duše koju nosim na dlanu razlomljenih linija i nesebično ti pružam. Ne moraš uzeti. Samo pogledaj i idi dalje. Pogledaj i nahranit ćeš se, u sebi ćeš osjetiti kako tvoje podzemno more buja i izljeva se van i kako me primaš u sebe, a da toga nisi ni svjestan. Uzmi dio moje duše i nosi sa sobom u druga prostranstva, uzmi taj dio duše kao mladu pticu koju nosiš na dlanu. Ne stiskaj ruke, krhko je to što ti darujem. Uzmi i nosi to sa sobom, neka te čuva i neka u tebi daje snagu za nove živote i za nove duše koje će te darivati, ali ti i oduzimati dio tvog podzemnog mora kojeg imaš u izobilju. I ne pričaj mi o pragu postojanja, ne pričaj mi o poluotvorenim vratima ne pričaj mi o podignutim zidovima. Ostani sa dvije-tri riječi u sebi, poredaj slike kako bi te dovele do tvog cilja i u zanosu nove snage, vidjet ćeš bijeli grad koji ocrtava u daljini – tvoje lice djetinjstva.

...svi u sebi nosimo neke emocionalne rane i ožiljke..Neki puta ih ne izgovaramo glasno..ali ih zato napišemo..da nam bude lakše..lijep post..:)

lijepo.. i istinski dozivljeno...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr