Riznica Snova

Držala si mi ruke vrelim prstima,
daleko od svjetla u tamnim nočima,
nosila si me u pjesmi laganog vjetra,
istkanoj na žicama stare gitare..
gasila si svjetlo tajnim pogledima,
..kad zatvorila si oči,kao da zavjesa sreče pada...
..bila si plač bez utjehe..
nečuje se više naša pjesma,
urezana na kamenoj ploči naše sudbine
uzalud sam krio uzdahe teške..
i sada moje sanjarske oči,
tiho u tami,
sanjaju lice neke druge žene...

Volio sam osmjeh na njenom licu,
kad joj ime spomenem-zaboravim na sve,
obečao joj ljubav..uzalud..kad je više nema,
pjevao sam pticama tužnje pjesme,
..uzalud je bila sva ta bol,
jer moje srce spremno je voljeti drugu..pisao sam tužne pjesme pune suza,
zašto?uzalud je pisati o prošlosti..
jer mi život tiho kaže,
uzalud da duša boli..
često sam dizao pogled nebu,
i pitao sam boga,
zašto je meni pravu ljubav zabranio?
..budio se jutrima sa suzama vlažnim,
šetao se snom,i opet se vračao,
nebi li je negdje sreo..
oprosti mi bože,
ali ja sam je napokon zaboravio..
samo ponekad sjetim se riječi,
anđeli ljubavi su jedini koji ne griješe..
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
..Ova pjesma govori o dobu,kada smo mnogi od nas ...bili na granici između života,ljubavi,patnje,boli...ima koji nisu uspjeli vratiti se..ali ima i nas koji smo se nekim čudom vratili na početak,ostaviti prošlost za sobom..naravno..ostale su još uspomene..i njih ma koliko se trudili ne možemo odbaciti...a i zašto bi?pokušajmo izvuči lijepih stvari..ili učiniti iz toga nešto što ne može više zaboljeti..i sada i sam znam..da rane na srcu ostaju zauvijek u obliku ožiljaka,i da je naše srce opet spremno da voli..duša?..i ona ima naše povjerenje...@-;)))))-----------

Večeras mi još samo ti ostaješ tugo,
dok u praznoj sobi,
tišina luta i sluti kraj..
večeras mi život vrijedi veliko ništa,
i oblak prašine crven je od grijeha..
večeras mi samo ti ostaješ tugo,
i ova noć,
izbrisa svu tajnu dodira..
naša su sječanja požutjela,
od bogate duše ostaju samo uspomene..
svjesni smo bili svojih grešaka,
a ponos nam nije dao da ih priznamo...

Dobro jutro..vrijeme je za kavu..:-))))..a jutro i nije baš bilo ugodno...;-)))))

Nikad nisi svatila moje ruke,
nisi poželjela vidjeti moju dušu,
nisi željela što sam i ja želio,
i nikad nisi znala kad se zora rađa..
pogrešno si čitala govor cviječa,
lomila daljine i magle,
i izgubila se prije,
nego sam stigao da te vidim...
vječito se igrala osječajima,
a ja sam u njih,
polagao sve nade..
ne moli suzu,što niz lice ti teče,
ona ti više utjehu ne može dati..

Dobar dan svima..;-)))))..željeli ste sunce..evo vam sunca...;-)))))))

Dobra vam večer..:-))))..vratio se još malo među vas...:-))

U jutra rana,
plaše me sjene minulih dana,
sječanja lažna..kao u snu,
ipak se borim..ipak se nadam,
sve manje letim..sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku na dno..
..samo tragovi koraka u pjesku..
čuvajmo ovo danas,
jer sutra ne postoji za nas..
ako se sretnemo u drugom životu,
nemoj se nadati..da sam ti oprostio..
suvišne su bile riječi na rastanku,
i sada ti je napokon jasno,
da samnom više ništa ne možeš dijeliti..

Ne daješ mi ništa,ni mrvu nade,
ni malo mira mojoj duši,
da srce zaklonim,dok se snovi sruše..
sad živim da ljubav upoznam pravu,
..kazna mi je što sam te volio,
do kada če mi pjesma biti najbolji prijatelj?..
 

Dobra večer :-))..evo me opet među vama...;-))

I zato večeras ugasi sve sviječe,
i na lice pusti malo svježe kiše,
..što nas je drugo vezalo,
osim daleke sreče,
za koju već znamo,da je više nema,
jednom svako ima svojih pet minuta,
jednom si zvijezda,što najljepše sja,
a več sutra kao stranac pored tuđih vrata..
pamtiš li jezero,
i pjesmu slavuja našeg zadnjeg dana?
pjevao je,
sve je ljepše što se duže čeka..
dok čežnja nosi nadu,
da če sreča jednom doći,
možda dobre vile nisu mogle da nas spoje......
 

Dobro vam ovo kišno jutro..:-))))..

Ugodan vam bio ostatak ove večeri...;-))))..@-;}}}}----

A možda da pustimo stare pjesme,
one što su svirali kada smo se upoznali,
a možda i stavimo maske na lice,
tek kada se sretnemo,
da se nebi prepoznali..
da poderemo sve slike iz albuma,
bez imalo žaljenja,tuge,bola,
i da završimo ovu priču hladno,
bez sječanja..ko je koga volio..
a možda pružimo jedno drugom ruku,
onako prijateljski..kako se to radi,
da prepolovimo ovaj život na dva dijela
i svako ponese svoj dio u nadi..
a možda se pogledamo još jednom,
kako smo se pogledali kada smo se sreli
da odemo zauvijek i slažemo si za kraj,
da ti i ja to zaista nismo htjeli..

Dobro vam jutro..:-))))..evo i mene na kratko..;-))))