Riznica Snova

Tako mi je malo trebalo,
da u srcu pronađem mir,
..ispred ovog utihlog neba,
tražim i pitam se ko je kriv,
za ovu samoću u meni?..
ptice su više prestale da lete,
oblaci su zastali za tren,
..dali če opet u moj san da sleti,
tvoj pogled,u tišinu zaljubljen..
dali češ me opet pronači samog,
na dnu svojih stradanja?
dali češ do kraja pročitati ovu pjesmu,
i proživjeti sva padanja bez mene?dali ću opet kao nekad,
pronači tvoju ruku u tami,
i proći pored svih zapreka,
da nađem mjesto gdje smo sretni bili..

Dobar vam dan..;-))))..treba i ručak napraviti..;-))

Jednom če se svjetla pozornice
života morati ugasiti,
i mi moramo jednom otići,
i kad tišina zavlada umjesto krika,
svatimo da se nema puno toga spasiti..
pred očima ostane samo slika,
i odzvanja neprestano poznati nam glas
u nevjerici skrhani od tuge,
trgamo i posljednju nit nade..
tko je našu sudbinu tkao,
da nas okovao ovom niti..
ovaj je život poput loše drame,
dio nepravde,
sad više niko ne želi biti..
tuga nočas nadilazi riječi,
nema lijeka,što bol nočas liječi,
sva bol u jednu se čašu stisla,
samo molitva ostala je,
bože pomozi..zvijezde da dodirnem,
umorni od pitanja-tugu da ublažimo,
ja te bože neču pitati,
uzalud bi bilo tražiti odgovore,
jer njena je igra dosegnula granicu,
u toj priči,
ona istrgnu..i posljednju stranicu...

" Vrati se opet u moj život,
obriši suze moje za tren,
skini sa mog srca jecaj,
probudi u meni barem nadu..
moj život je san,
on je cvijet,
..ne dam da mi te ukradu.."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
..ma koliko željeli,prekasno je za povratak,dati drugu šansu?Ne...mislim da nema smisla,a ko je nama davao šansu kada smo bili na granici ponora,i svjetla u kojem se nazire spas...trebalo je samom sebi dati šansu..živjeti dalje ili ostati u tami?Čudim se samom sebi,gdje sam bio a gdje sam sada...jer na stranice moje sudbine..ja sam odavno več zaboravio...obečao sam samom sebi..kako če moja duša opet živjeti..uspio sam i nije mi žao..i naučio sam praštati...da naučim i davati drugu šansu..žao mi je..da naučim...za to nisam imao snage..tvoj stih dirnuo me nije..jer ništa više što je od tebe..dirnuti me više ne može..drugu šansu neka ti sudbina dade...@-;))))-----

Dobro vam jutro..dan je lijepo započeo..nessica i keksići na stolu..a ja vas malo čirim..;-)))))))

Sanjam te,
i u snovima plačem,
suze teku mi niz lice,
zbog tebe izdajice..
izdala si sve što bio sam ja,
sve ono što sam tebi dao,
ostalo je samo prazno srce,
koje nestade u oluji nemira..
isprale su kiše sve,
što se između nas,
ponoviti nikad više neče..@-;-))))------

Ima te u svakom snu,
razlivena u mojim zjenicama..
poput skrivena si mjesta,
kojemu se ponovo vračam..
..tvoja me prisutnost uznemirava..
Pitam se-čijim se imenom na usnama budiš,
i kada počinju tvoja jutra,
pitam se kako prolazi tvoj dan,
želio bi znati,kome tvoje srce pripada?
možda je bolje da neznam,
i moja duša neka se i dalje nada..

Kada jednom odem,
vjeruj mi moja ljubav ostaje tu,
čak iako padnem tako nisko,
ljubav ću tvoju čuvati i na dnu..
kada jednom sklopim umorne vjeđe,
kad me ovo vrijeme jednom prijeđe,
zaboravi sve..ali oči..oči moje ne...
kad posljednja stanica na tvom putu dođe,
pusti mi ruku lagano,
i sjeti se riječi,
neki sanjaju o sreči,
u snovima je lako maštati,
ali samo hrabri se odluče da ih žive..
svaki trenutak sa tobom,
još jedan je život više,
kad jednom odem,to neče biti zbogom,
jer ljubav što postoji..ona zauvijek diše..

Pronaći će se ulica,
u kojoj če svi svoje maske skinuti,
i pronači će se trenutak,
kada se više nečemo brinuti,
kada če naša misao največa biti,
dali je ovaj osmjeh na licu,
jednom davno stvarno patio..
pogledom pretražujem nepoznata lica,
možda u nekom nađem i tvoje postojanje...
nije to korak u prošlost...sada živim drugim životom,
sreča mi je sada,
što je nekad tuga bila,
sve što me podsječa na prošlost,
korak je ovaj,
ulicom,što smo nekad svojom zvali...

Dobro vam ovo lijepo jutro..nešto nema gužve jutros?..petak bio naporan !!!! ;-))))

Da mogu bio bi kamen,
nikad me niko povrijedio nebi,
da mogu postao bi slika,
koja na tvom zidu izblijedila nikad nebi..
i bio bih voda samo da mogu,
da tečem tvojim usnama svakog dana,
da spirem tugu sa tvog lica,
i plešem u svakoj kapljici na tvom dlanu
..bio bih pjesma,da me ti pjevaš,
stihovi moji na tvojim usnama da leže,
bio bih zrak samo da mogu,
bio bih sretan da me ti dišeš..
dao bih sve da budem suza,
a ti svojom rukom da me brišeš..
ja bio bih sreča,
da ti se mogu pružiti..
ti da me živiš..samo to da znam..
htio sam da mogu posjedovati beskraj,
tek da mogu tebi da ga dam..@-;-))))----

Kad na satu kazaljke se spoje,
ja nehotice tebe se sjetim,
u tužnom času kad sve pusto je,
povlačim se u sebe i svoju samoću..
slike se ređaju kao na platnu,
sve što je prošlo opet je tu,
u praznoj ostavi moje duše..
povlačim se kroz čelije tražeći postojanje,
il neki smisao,
tako pretvorim se u dah...
zašto opet nešto je  tu..što davno prošlo je,,

Dobro vam jutro..;-))))..evo i mene na jutarnjoj kavi..;-))))

Ugodna vam bila i ova noć..;-)))))

Čemu živjeti?
kad je život plamen sviječe,
što ga dah tuđi ugasi...
čemu voljeti?
kad ljubav je laž skrivena,
iza maske sreče,koju jednom otkrijemo,
čemu se nadati?
kad je nada san onih koji ne spavaju,
čemu se truditi?
kad svemu jednom bude kraj,
kraj...u kome smo svi isti,
trudimo se da bi umrli,
i našli svoj vječni mir..