Riznica Snova

Ruža..ko čarolija nijemog zvuka,
ljubav je čežnja,i stah od nemira,
ljubav je nježan cvijet..ljubav bila si ti..
neka lepeza sječanja prikrala se,
i zatvorila čari noći u odaje svoje,
nestale su sve moje nade..
...neka su čudna pitanja očaja..
zar je suza potrebna da te zaboravim?
tebi je pogrešan trag ljubavi,
vrijedniji od prošlosti,
što je nekad bila naša..
zašto dopusti da trnje raste,
ružu mi vrati što ne raste od tuge,
jer ruža od ljubavi živi,
a u tebi ljubavi nema...

Pogledao sam te nježno,
iako u meni vlada praznina,
vidio sam..da me nema više u tebi,
Pogledao sam te nježno,
sa željom da te zavolim opet,
da se barem za tren vrate stara vremena,
pogledam te nježno..ali znam..
nisam smio to,
pogledao sam te nježno,
jer sam znao da je zadnji put...@--))))----

Lijep vam i ugodan ostatak ove večeri..ugodno se zabavite,i slatki vam snovi bili...;-))))..@-,-))))------

Kad bi bar mogao promijeniti,
rasprsnuti ove tmurne oblake,osjetiti miris slobode,
koji liječi ožiljke na mojoj duši..
kad bi bar hodao po drugoj zemlji,
vidio bi sebe u vrtlogu života,
a ti bi bila moja jedina meta..
kada bi sebi oprostio,
svojim bi usnama dotakao tvoje,
...iluzijom nek nestaju tajne,
tvoj dodir poput čarobne prašine,
netragom nek izbriše prošlost,
probudi me...poljubi me...,
jer nočas mi je teško sanjati...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
...koliko smo puta poželjeli,da nestane prošlost..da se izbrišu uspomene..koliko smo samo puta,osječali bol..i pritom se zaklinjali,nikad više..ali sudbina nam ne dozvoli,da zaboravimo potpuno..uzme nam tugu,bol..vrača nam polako i sreču..ali nam ostavlja uspomene...kao da nam želi dokazati ..da se uspomena ne bojimo..trebamo se bojati onog što nam donosi stvarnost..prošlost nam ne može nauditi...@-,-))))----

Možda ću nekad opet tebe potražiti,
kada obiđem cijeli svijet,
kada vidim što drugi žele,
...možda bi nam se ruke spojile,
u zagrljaj..
nekad sam to poželio,
ali sada...pjesmom ovom znao sam,
da je kraj..
nisam želio da pomisliš,
kako mi je svejedno,
..sresti čemo se jednom...u prolazu,
ova pjesma neka te podsječa na to,
ova pjesma je bila moj oproštaj...

Ponekad nije dosta razumjeti,
nije dosta tek samo svatiti,
ponekad je teže ostati svoj,
i osmjeh na lice nekome vratiti...
nije baš dosta reči oprosti,
dok se još osjeti gorčina riječi,
i nije dovoljno samo pružiti ruku,
..ponekad me neboli tvoja krivnja,
jer bez tvog osjeha ja nisam sretan,
..nije dovoljno što ti je žao,ako duboko u meni još nešto plače..
nikog kao tebe..ja volio nisam..@--}}----

Dobro vam ovo sunčano jutro..vjerujem da je večina već ustala...:-)))) @--))))----

Lijepo se zabavite u nastavku večeri..a ja ću uz jagode i šlag da vas čitam jednim okom..još fali samo nessica..........@--))))----..;-))))

Nočas vračam sve što ti dugujem,
uvelo cviječe i polomljene čaše,
kasne pozive,i jutarnje poljubce,
nočas se razdužujem od tvog imena..
sa dahom se tvojim opraštam,
vračam ti sve pjesme koje si voljela,
nočas ti uspjevam vratiti,
sve što si mi nekad darovala..
večeras uz zvuke gitare,
nazdravljam svim ljubavima,
kojih više nema..
možda nam se jednom sretnu pogledi,
kada se izmjene godišnje doba,
možda jednom duboko u svojim mislima,
sretneš mene..
tako sam ti blizu,a toliko daleko..

Moje je čekanje,teško kao olovo,
dani idu sporo,
samoća se u moje vene uplela,
veže mi ruke,
ti si tu,a davno si več otišla..
nema mog lika u tvojim očima,
..čekam da potegneš moć istine,
iskidaš mi dušu,
čekanje me ubija..
pored mene si..iako te nema,
ruke nisu dovoljne da te dotaknu,
..kada zatvoriš vrata,
ja neču ostati,
i čekati ću da odeš zauvijek,
i mojoj duši podariš mir..

Ja sam postojao,da ti budeš sretna,
previše si grča i suza,
pretrpjela prije mene,
volio sam te..i mislio da je zauvijek....
sa tobom sam sanjao naše snove,
živjeti treba ljubav..tako si govorila,
ali u trenutku dok si bila tu,
bila si moj početak i kraj....
a mene čeka neki novi svijet,
i sretan ću biti,
..neki novi svijet bez tebe..
i pisati ču pjesme,
sa sretnijim završetkom,
..mi bili smo samo iluzija,
a ti samo čuti....samo čuti..

Dobro vam jutro..nešto ne tipkate jutros mnogo?..bila naporna večer?...;-)))))))

Pomoli se ujutro,
nakon pijane noći,
pomoli se tiho za nas..
zagrli me nježno u svojoj samoći,
jer osječam kako opet drhtiš..
pomoli se ujutro nakon poljubca sa njim,
pomoli se tiho za naša sječanja..
a ja ću dalje pod ruku sa tugom,
živjeti za neka bolja sječanja..
..ja ću ići putem nade,
i neću te mrziti zbog nas,
kada u srcu ti osjetiš prazninu,
pomisli...na drugom kraju puta,
ja ću možda sretan biti..

Ni zvuk kiše više nije isti,
ni šapat vjetra u zoru,
ništa više nije isto..
sve si lijepo odnijela..na prijevaru,
-ni pogled..ni dodir,
ni jutro koje me budi,
više nije isto..
ni laži nisu više tako slatke,
ni suza više nema,odavno su isplakane
..na istom mjestu opet sam pao,
na pola puta između tebe i neba,
na pola puta tebe sam čekao,
korake tvoje ja čuo nisam..@--))))----

Rastali smo se u tihoj noći,
dok cijela priroda spava,
i nikad niko saznao nije,
da smo se nekad voljeli...
ličili smo na dvije ruže,
koje su cvjetovi napustili svi,
ali one če u prolječe procvjetati,
a mi.....nikada više mi,
osječam kako srce treperi,
jer daleko su tvoje oći..