Riznica Snova

Riječi u daljini nestaju,
u nepovrat...
sve smo imali,
i svega se odrekli..
sami smo srušili naše snove,
i sad tražimo neke ljubavi nove..
zaustavili san,i zaspali u njemu,
zaustavljeno nebo..kao na slici..
kada se probudiš,možda češ plakati,
jer izgubila si sve što ti drago..
ostaj sretno u svom svijetu,
a ja ču za uspomenu,
čuvati sve tvoje tajne..
skrivene od tuđih srca...
sad u srcu mom,nova vatra tinja,
dok sve uspomene na tebe,
neka ostanu zarobljene u ovim stihovima...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
..neko če se zapitati..dokle tužni stihovi?..zašto ih moramo uvijek pisati..zar granica tuge i sječanja nema svog kraja?..možda bude u pravu,ali zapitajte se..dali je nakon svih tuga,ispravno oprostiti...a možda se i neko nađe u takvim riječima..nadam se da čete se složiti samnom..neka svim prošlim ljubavima,pružimo ruku..ne kao druge šanše..več ruku sječanja....
 

Svakoj od vas sam poklonio pjesmu,
i sve su tužne,prepune sjete,
davao sam ljubav,a tražio ništa,
poklanjao srce i nije mi žao..
poželim nekad da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge krilo,
prespavao bi mnoge noći,
i tužnih pjesama nebi bilo...
HVALA svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme nizašto ne krive,
sve koje su otišle iz života mog,
u mojim če pjesmama vječito da žive...
svakog koga pitam kaže,
sve su staze danas obasjane,
i ja ću da krenem stazom novom...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
..da je vrijedno opraštati da se naslutiti i u ovoj pjesmi..mnogo sam puta kažnjavao sebe i druge..i opet sretan nisam bio..vrijeme je zaliječilo sve stare rane..osim ožiljaka ništa drugo ne podsječa..na bol,patnju,prijezir..srečom pronalazim sebe u nekoj novoj nadi,i u vjeri da ima ljubavi i za nesretne..samo je trebaju prepoznati.....

Usamljen čovjek sjedi sam za stolom,
zamišljen u tugi,
druži se sa vinom,
niko da mu priđe i pruži utjehu..
usamljen čovjek i suze je lio,
proklinjao dane,i sudbinu kletu,
sad više ne plače,
a srce ga još uvijek boli,
sve je izgubio,kaznio ga bog..
poslijednju on čašu diže,
i nazdravlja svima on,
i odlazi polako on tiho u noć..
znam kako mu je bilo,
jer on je sjedio na mom mjestu...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
...uvijek se u vinu traži spas..utapa se tugu u zaboravu..ali samo dok prođe noć..jutrom se sve vrača..i sve tako redom..pjesme nas u dušu diraju..ni ne slutimo da to srcu daje još veču bol..

@--))))----Dobro vam jutro..opet kiša..:-((..ali ima tu i nečeg dobrog..popiti ću kavu među vama..@--))))----

@--))))---Ugodan vam nastavak ove večeri..UŽIVAJTE..;-))))@--))))----

Trebati če ti neko,da te podsjeti,
da još uvijek živiš u mojim mislima..
da sam lud od nadanja,
jer moja je sudbina sve u jednom,
moja želja,utjeha,ljubav,nevjera..
samo još noćas,
neka nebo bude krivo za sve,
opet me tuga za srce ujela..
samo još nočas,
želim da budem sa tobom za tren,
a sutra neka sam ja zaboravljen...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
...i zaborav bude velika memorija,lijepih i loših sječanja..često pokušavamo sve strpati izatvoriti u toj odaji..a izdvojiti samo dijelove sudbine ,koja nas podsječa..ili koja nam može pomoći da ne činimo iste greške..iako stihovi ponekad govore sasvim suprotno..moramo vjerovati da se želimo vratiti na put..gdje nas možda sreča čeka...

Otvaram oći,osječam nisi više tu,
jastuk je hladan i tužan..
na našoj slici tvoja poruka,
sada čujem da imaš nekog kraj sebe,
dok ja se pjesmama trujem,
i svaka me podsječa na tebe..
ipak...ti odeš sa njim..
iako znaš,da sreču nečeš naći,
nemoraš mi ništa reći...samo idi..
samo obriši suze..da drugi ne vide,
a tako je bilo lijepo,
imati te u svakoj pjsmi..
nismo više isti ti i ja,
mene prati tuge sjena,
nismo mogli biti sretni,
i sad suza često pada,
na dlanove moje..
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Riječi srca ne mogu naštetiti nikome,mogu zaboljeti..jer nehotice diraju nečiju sudbinu..nije bitno,kako je meni..ali mogu reći..da izbaciti iz sebe sve ono što nam je teret duše..još ktome u stihovima,stvara u nama neko olakšenje..a dragom čitaocu,možda uljepša trenutak boravka čitajući ovaj rad..koji odiše tugom..ali istodobno nagovještava i sretnije trenutke..
@--))))--------
 

@-))))---Dobar dan.evo mene opet,došo,da vas vidim..evo mene,evo mene..al se malo stidim..;-))))))))))

Kako da spavam,kad u snovima si ti,
kako da sanjam,kad su jutra moja nestala?
bez tebe sve se sruši,
bol u duši opet počinje,
kao da me nikada nije bilo za tebe..
kako da volim kad ne mogu varati?
te druge usne..trag od sječanja..
opet tuga vreba,
da mi bude utjeha i ove noći,
..sva moja jutra na tebe mirišu..
svi su moji dani,za tobom uzdisali,
svaki put,kad pomislim na nas..
ja molim sudbinu da mi oprosti,
slušaj me nočas moja tugo,
ja znam da nisam za ništa drugo,
bol je moja sudbina...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Toliko je riječi koje mogu opisati prošlost..i sada mnogo vremena nakon..pitam se gdje je granica?
ja sam opet u stvarnosti,i ovi stihovi jedini su trag..i koji želim da zadržim u uspomenama..a neka nova ljubav ispisati če nove stranice..poezije sa sretnim završetkom...

Ja tvoj sam anđeo,
dopusti da ti dolazim,
i da cijeli život na tebe da pazim..
jedan tvoj osmjeh vrijedi mnogo,
i kad mi uputiš rijeći nježne,
zaboravim na sve,čak i na tugu..
ja sam tvoj anđeo,
i tebi sreću ,
sad na dlanu nosim,
ti si stijena,zaštiti me,
i ti m0j anđeo budi...

@--))))----Za večeras dovoljno tužnih stihova od mene..zato sada lagana nessica,i čitanje vaših djela..i uživanje u dobrom filmu..@--))))----

Nisi dozvolila,da te bar malo volim,
da te nježno stisnem kao nekad,
na usnama da dodir osjetim,
pa onda idi i budi nijema..
nije teško samo se opusti,
bila si nekad osječajna jako,
i još uvijek nešto tinja u tebi..
nismo od jučer-još uvijek osječam to,
i nekad smo dijelili dobro i zlo..
sve to vjetrovi tuge sada odnesu,
a osmjeh jedan ne košta ništa,
to tvoje srce-i duša ledena dobro znaju,
pogledaj u moje oći,
nije mi lako vjeruj mi..
podari mi bar jedan zagrljaj,
da prepoznam taj stari osječaj..
...znam-još jedna noć prolazi,
tužna...blijeda...hladna..
i možda još poneka zvijezda,
jutrom sa mnom završava san..
još samo zvijezde drugarice,
okupe se oko mene,
brišu suze sa mog lica,
dok iz srca izviru stihovi...

Zadnji dim cigarete,i tvoj lik,
lagana muzika i misli moje..
posljednja kap u čaši,
i nemam ništa više..
trenuci provedeni sa tobom,
još uvijek su u mojim mislima..
noć je hladna,samo kiša i vjetar,
a ti negdje daleko,u svom svijetu,
zašto ponekad,u samoći uzdišeš??
odlučio sam da se više,
u samoći ne utapam..
nježne riječi,i mnogo pustih želja,
od sječanja živim,i u svima uživam..
ti nebudiš me više u mojim jutrima,
ja odavno več budan hodam,
sve moje nade bacila si u bezdan..
a ja??Pokušavam svatiti,
gdje izvire bol..
..nakon toliko vremena,
još uvijek toliko nadanja,
i toliko riječi nedorečenih..
možda če jednog jutra,
nebo pustiti koju suzu za nas..

Jednom smo bili priča ti i ja,
jednom smo bili bajka,
koja je živjela..
bili smo ludi oboje,
jednom smo ljubili..i gubili odjednom..
sad je bajka samo bajka,
a ja i ti samo iluzija,
..jedina davna uspomena,samo san,
koji polako blijedi u mojim mislima..
još jedan dio prošlosti,
koji te više ne zanima..
nisi željela znati,da neko pati,
praviš se da se nismo poznavali..
pravila si se nedodirna,
..nažalost...na greškama se ući,
a ti si moja greška..
..ti si moj jedini grijeh,
stalno se molim bogu,
da mi oprosti,
kada si ja sam neču moći...

Krevet..prazan..hladan,
grije me samo tuga,
a kupam se u suzama..
koje za tobom sam prolio.
Nisam kriv što sam emotivan,
što te zaboravio nisam,
a sve si mi odnijela..
samo kofer tuge ostane kao uspomena..
ne tražim da me žališ,
niti da misliš na mene,
..ali molim te,kad me ugledaš,
ti me zaobiđi,
kao da se ne poznajemo..