Riznica Snova

Kao sjena vjerna ja te pratim,
ne brini..od tebe nisam daleko..
.niti sam blizu a toliko želim...
ima me u zraku koji dišeš,
i u boji neba,kad ga duga krasi..
u odrazu tvome nad vodom me ima,
kad umiješ svoje lice,
i moje se lice kvasi..
dok spavam,ja gledam svoje snove,
pred vratima tvoje duše,ja nijemo stojim..
pazeći da mrak njome ne zavlada..
...znaj da sam vječno tu,
...vječno u tvojoj sjeni..

Ti češ po svemu biti drukčija,
za onog što dolazi poslije mene..
on če brisati suze sa tvog lica,
u njegovom češ zagrljaju,pronaći svoj mir..
..i u krilu bezbrižno zaspati..
polako češ brisati moje tragove,
..sve dok se ne probudiš..a tada,
neko drugi če grijeti tvoju dušu..
a godine idu..i ti sa njima..
samo ostaje za tobom trag,
trag čovjeka koji te iskreno volio,
..dok ču ja tražiti još tvoj lik po uspomenama..
i samo če pjesma još biti jedini svjedok
tvoga postojanja..

Nikad ti neću reči,
koliko mi je stalo do tebe,
jer znam da bih te tada izgubio..
Kad razmislim..sve ti mogu reći,
ali ti jedno ostajem dužan..
nikada nečeš čuti da te volim,
jer tada češ otići..
ja ostajem sam u samoći nijemoj,
pospano čekam dolaske tvoje..
a vino....vino mi se pije,
..ja sam anđeo u paklu,
kao svjetlost u mraku tražim put,
da dušu spasim..i dalje da živim..

Draži su ti oni,koji pričaju lažno...
ja pjevam ti u duši,
dok mi usne čute,poklanjam ti vječnost,
a drugi minute..
Nosite ovu pjesmu zadnji put,
na jedno mjesto kraj rijeke,
zabranjeno za moje korake..
..tisuće godina nisu dovoljne,
da se opiše sekunda radosti,
kad si dolazila..
i tisuče godina nisu dovoljne,
da se zaboravi tvoj odlazak..
 

Velika je ljubav među nama bila,
ali je malo srce.da tu bol primi..
..velika je duša da tu bol sakriva..
uzalud se trudiš,
da me vratiš sebi..
da te volim ne mogu i neču,
ja ne pripadam nikom,
pa čak ni tebi..
nemogu te imati,
jer opet če to zaboljeti..
kasno smo se sreli..kasno je za nas..

Da mi sudbina podari sada,
ovdje sa tobom zaustaviti vrijeme,
živjeti od tvog poljubca,dodira..
živjeti sa tobom,živjeti za tebe..biti u tvom krilu,
zaleđen čitavu vječnost...
jedan bi poljubac rekao tisuću riječi,
jednim bi pogledom napisao baladu..
baladu u kojoj živimo zauvijek..
baladu bez kraja,
.....pjesmu o nama....

Zatvorim oči,i dozvolim vjetru,
da me poput praha raznese..
nadam se da češ tako,
dio mene udahnuti u svoje srce..
i sačuvati me od bola,
sakriti me od pakla života..
poželim dodir tvoj,
što u oganj me pretvara..
poželim da sami smo,
u ovom besmislenom trenutku..
...da postanemo jedno,
sve do kraja života...

...Samo mjesec znade,
da smo nekad sretni bili,
nad nama su zvijezde sjale,
mi u tami se ljubili...
cigo,cigane
sviraj stari ciganine tvoja pjesma,
moju dušu dira
sviraj stari ciganine..

Ti živiš u svom svijetu,
tvoje se misli ispresijecaju sa snom...
i pitaš se dali je to istina,ili stvarnost laže..
ne bole me rastanci,
ja se smijem na njih..
još sreču ti poželim,
uživaj u mirisu ruže..
....jer ništa nije vječno...
briga me što se smiju,
i oni kriju svoju stvarnost,
samo to ne priznaju.....
priđi i pruži ruke..san ne grize,
jedino ti snovi priznaju da je ljubav lažna...

Pokušaj se sjetiti,
koliko si ruža vidjela,
u ovom danu..
koje boje su bile..
pokušaj se sjetiti ptica u ovom danu,
koju su ti pjesmu nosile?
sjeti se lica koja si srela,
sjeti se...
ako se ne sjetiš,
onda se vrati ujutro,
i započni dan iznova...
 

Beskrajno sam....
nema gore istine,
u jednom danu svijet se srušio..
biti bez tebe,ja sam ničiji,
godine tuge i napušteno vrijeme,
bez sreče,osmjeha..ti sve si odnjela..
volio te kao nikad..
promijenio bih se,da si samo poželjela..
molim te..ne vračaj se više,
da te mogu još malo voljeti..

Svaka moja noć,ko vječnost je duga,
a moja zvijezda,zove se tuga..
ja niti živim,nit umirem...
svaki moj je dan,
ko vapaj kiše..
a moje suze,teku sve tiše..
željo jedina srce mi gori...
na mom jastuku spava tišina,
i cijelu ću vječnost,
biti praznina,..moj anđele..

Dalje od ponosa,
ti nikad vidjela nisi..to znam,,
a moje sve si uzela,
i što više sada da ti dam?
zar ti moja bol,tako malo znaći?
da se opravdaš..imaš li način!!
ipak ti više na traži,
moju ruku za spas..
skidao sam tuđe tragove,
sa tvojih usana..
bila si mi jedna previše,
to sebi neću moći oprostiti..

Ja molim se suncu,
da me se ponovo sjeti..
zašto su svi pjesnici,
u sjenu zaborava pali?
I oni samo žele tračak ljubavi da nađu,
jer samo im ljubav u životu fali..
ovisni o ljubavi mi smo isti,
lutamo i tražimo,
kome da poklonimo osječaje naše...

Tu je moj dom,
tu gdje zorom se sakriva mjesec,
..miriše svod..
gdje rađa se ljubav,
 
Tu je moj dom,
gdje godine tuge odnosi san..
ostani tu,
da umrem u srcu tvom..