Riznica Snova

Kako si mogla zaboraviti,
da je tvoja ruka nekad,
u mojoj ruci ležala....
da se neizmjerna radost ,sa tvojih usana,
na moje usne prelila,
da je tvoja kosa,čitavu zimu,
mojoj ljubavi ogrtać bila..
u ovom trenutku,ti odlaziš,
bol koju nanosimo jedno drugom,
vrijeme briše..srce zaboravlja..
ali trenuci sreče ostaju,
i njihov sjaj u nama..
 

Daleko sam od tebe,
i sam pokraj vatre..
u mislima prolazim,
po stranicama življenja..
u kapima na dušu padaju uspomene,
..pred očima radosti proživljene..
dok ja u snavima,predem nit slatke priče,
..prolazi sve i jedva dušu dirne,
sječanja talas drag,
laž ne cijeli nikad..
..nespokojstvo krika..
što tvoje srce jedva da zna,
da se za kletve,živjeti neče moći..

Ništa mi nisi dala,i zbog tebe,
ruže mog života,
gube listove beznađa..
jer ne gledaš iste stvari,
koje ja gledam..
zemlju ..nebo,što se nad nama rađa..
uzalud mi moja osječanja brane,
cvjetove nježne,
što se na vjetru njišu..
ja naslučujem pticu u letu,
što čežnju tvoju..plavetnilom posu..

Ne pitajte za mene,
nisam tu..
ne vračam se na puteve puste,
jer od suza rijeke,
sada teku njima..
ja sam sa neke druge strane,
listam uspomene,
i pjevam pjesme tužne..
a vi kada volite,
dajte srcu slobodu..
i neka za vas,dođe neko drugo vrijeme,
kada će ljubav,
sjajem duše cvasti..

Dalje od ponosa,
ti nikad dalje vidjela nisi,moje sve si uzela,
ništa mi više ostalo nije..
tvoja rijeć sad se gubi,
na tuđim usnama sada blijedi,
..i zadnji trag od nas..
moja bol sad ništa ne vrijedi,
..ipak..ja biti ću ti utjeha,
kada te svi ostave..
ti bila si još jedna previše,
to sebi nikad neću oprostiti..

Pjesmu mi ne možeš uzeti,
ni da dirneš žice istrumenta,
koji je u meni ostao..
pjesmu mi ne možeš uzeti,
jer prkosno leti dušom..
....uzalud tugu sad želim sakriti..
ostati če prazan,
još jedan san..
ti sutra češ negdje daleko biti,
kad svane novo jutro,
kad probudi se novi dan..

Neke slike sa vremenom izbljede,
i neke uspomene,
polako nestaju..
i nije istina da ljubav,
polako iščezava,
malo ljubavi u srcu ostaje..
zaboravi i idi svojim putem,
ne brini,
što ja poslije tebe ostajem,
a to što mi lice kvasi,
to nisu suze,
to su kiše proljetne..

Gdje smo mi u ovoj sudbini,
bez povratka i bez nade nestali?
tvoj odlazak rani uspomene,
i cijelu noć padaju kiše..
a onda u ponoć zapjeva vjetar,
i sve polako nestane..
i pjesma,vjetar, i kiša....
munje još osvjetle put,
kojim si otišla..
gdje smo mi u ovoj sudbini,
ja često pitam se..
 

Bio sam slijep u tvojim lažima,
a htio sam ti reći sve što znam..da mi je srce kamen,
to nebi podnjelo..
u bolje dane samo još ludi vjeruju,
sa druge strane ja sam,
gdje tužni putuju..
ima mostova da mene vrate sretnima,
i kojim sada da krenem?
u tvojim očima više nisam kao prije,
da sam pameti imao,
nikad te nebi zavolio..

--Učinite ovaj prelijepi dan još ljepšim,uz sve sunce fali mu ljubavi--
****SRETNO VALENTINOVO****

Kradom uzimam tvoje usne,
kada se najmanje nadaš..
i stavljam ljubav na tvoje lice,
ponosno i uzdignuto,
iznad moje glave..
ne dozvoli da umrem u tvom sječanju,
i da postanem,
kao da sam več davno otišao..
ti zaboravi,a ja ću oprostiti,
stidljivo-iz kuta svog srca..
ja ću pustiti novu ljubav,
za neka druga bića..
 

Kada ti otvorim vrata,
neka te vjetar isprati,idi..
idi i ne budi ljude,
kreni tihim korakom..
nemoj se okretati..ranu zoru pozdravi..
jer ja je neću čekati..
jednom kada noć ukrade nebo,
uspomene če biti te,
koje ću iskreno voljeti..
za ljubav sam mladost svoju dao,
i zato neću proklinjati sebe..

Kada jednom sve bude isto,
kada budeš pročitala pismo,
koje si otvorila..
dali češ svatiti,
da sam sve radio,
da te ne izgubim..
a možda ove riječi,više nisu važne,
..a sad zbogom suzo svjetla..
kada me jednom sretneš,
pitati češ me,kako se tuga briše..
 

Postao sam slika,
jednog razrušenog sna..
i obris tuđeg sječanja.
Postao sam blijedo lice,
sa pogledom bez sjaja,
sa usnama bez glasa..
postao sam kiša,
izgubljen u topljini prolječa..
poslijednja kap proljetne sjete..
postao sam sjena što prati kišu,
putujem sa vjetrom,
i u sebi nosim tugu..

Poljubi me usnama koje ne lažu,
zagrli me rukama koje ne izdaju..
prođi mi kosu dahom sudbine..
u oči dok me gledaš,
reci mi da si me voljela..
i onda zauvijek otiđi..
moje su oći,
ko dva sunca iznad tuge..i sve što mi na kraju osta..
..poslije ljubavi ostaje još samo nada..