Riznica Snova

Nočas opet plačem zbog tebe,
tople suze griju mi lice..
ti nisi htjela ugrijati srce..
..tvoje su usne tako nježne ,tako blage..
a sječanja blijede,
i nestaju kao magla,
..u ovoj noći zelim te zagrliti,
ali kako zagrliti vjetar,
kako poljubiti maglu?

Stižeš li sa neba,
ili vječnih tama..
tvoj pogled je božanstven,
dobro i zlo ti donijela si,
pa te mnogi porede sa vinom..
u tvom oku sunce dolazi i sviće,
kao olujno nebo,ti ploviš zrakom,
usne su ti anfora,
a poljubci piće..
odlaziš od mene kao u magli,
glas uspomena,
zauvijek za tobom ostaje..
 

Daleko je djetinstvo,
koje zaboravljam..
dok ti ostavljaš život koji si imala,
..sada kaplje po nebu gusta kiša..
i ja stojim na prozoru vlaka koji odlazi..
..htjela si život i obalu snova,
dom da ti bude..
i sva širina svijeta,
ti svoj si san i svoje srce,
pružala rukama zemaljskog svijeta..

--UGODAN VAM OSTATAK OVE VEČERI--
UŽIVAJTE ;))))))))

Vjeruj u ljubav,
i kada ti zadaje bol..
ah...tvoje su riječi lažne,
i ne mogu ih razumjeti..
i tvoje srce je tu,
da ga darujem jednom suzom,
...jednom pjesmom..
čeznem da ti kažem nježne riječi,
ne usudim se..
mogla bi me ismijati..

Otišao sam,
a ti mi oprosti,
što sam žureći,
zaboravio da ti ruku stisnem..
oprosti mi što sam jednu zimu odnio sa sobom,
ali sjeti se-ostale  su moje pjesme..
nije bilo vremena za opraštanje..
nisi htjela da poželimo vječnost,
oprosti što više nečeš moći,
usne da mi dodirneš....

Zanijet tvojim riječima,
sretan sam bio nekad..
a sada proklinjem dan kada sam te sreo.
neču da prebirem po uspomenama,
to je samo još jedna pjesma,
na mojoj stranici sudbine....sutra kad sretneš,
usamljenu zvijezdu,
nekih davnih uspomena,
neka te srce bar malo zaboli..

" Olujna munjo grimizne prijetnje,
posječuješ me po hladnim stubama sna..
dvorca koji je vrijeme,
okrunilo maglama..
- blijedi su zidovi umrlog srca,
od ljubavi naše,
ostale su samo boli,
koje darivala si,
mojoj ranjenoj duši..."

--UGODAN VAM OSTATAK OVE VEČERI--

Poklonim se posebnosti žene,
zavolim njeno postojanje..
pjesmu joj napišem,
u snove je zovem..
samo da sretna bude.
Možda ću jednog dana,napisati pjesmu
o srečama drugim,
i stvarnosti dati  dojam blaženstva,
..a moja sreča u snovima,
biti če samo moja..

Samo voljena i ništa više,
kao sjena ti pratiš me..
u snovima mojim-ti govoriš,
da vrijeme nježnosti,
odavno več je prošlo..
koliko sam puta volio te odsutnu?
bez uspomena..
ne prepoznajem tvoj pogled,
dok odlaziš od mene..
još dodirujem te...
...kao da je vrijeme stalo........

Nekad je sva ljubav bila u meni,
- ne patim više..
ni časa ni prolječa,
prepustio sam bolu svoje srce,
a ti mi ostavi samo sječanja..
sad pokri svjetlo sjajnog mjeseca,
i sva vrata zatvori za sobom..
a ja..
kada se tužan probudim,
započeti ću novi dan stvarnosti..

Bez tebe,mene,svjetla,
mi nečemo postojati tada..
dok sa one strane sjene,nastaviti če živjeti,
svjetlo naše ljubavi..
..jednom sam te volio..
sve je bilo tuđe i ničije,
sve dok tvoja ljepota,
i moje siromaštvo,
ne ispuni zimu darovima..

Probudim se ujutro,
sa nejasnom istinom..
ponjava perja,i početak dana,
bez smjera..lutajuća lađa..
između horizonta,reda,i snova,
i tada ponovo svjetlost..
i stvarnost se povine,
pod krilima života..

Priđi mi bliže,
da osjetim tvoj dah,
pa neka se rastopim..
poljubi me
do zvijezda da poletim..
a ja ću o tome napisati pjesmu,
i čekati novo prolječe..
..oh..ja sanjam opet,
i pjesmu pišem o jednoj ženi..