Riznica Snova

Opet je noć hladna,lijepi mi dušu za usne,
sve što kažem ili zapjevam,
u tamu sada nestaje..
prokletog me bog stvorio,
sve lijepo od snova mi uzeo..
ne veseli se previše,
ja vračam se polako,
nastaviti ću tamo gdje sam stao..
a sva bol koju sam osječao,
ostavio sam u tvojoj duši..

Ne nudi mi ljubav,jer je vratiti neću,
ne reci da si svemuguća,
jer poslije tebe ništa nije isto..
ne vjerujem onima što na tebe liće,
i da ljubavi prave za mene postoje..
i da nema jutra što uz osmjeh se budi..
ne pričaj mi bajke o sreči,
nisam dijete..istinu sad znam..
umjesto sreče suze će teći,
sve što nudiš,ostavi po strani,
u mom srcu sada mjesta nema..

Nisam znao da me ne voliš,
odlaziš-nisam ti više potreban..
znam-vratiti češ se,
jer uvijek se vračaš,
kada nemaš više iluzija..
i ko zna,možda jednom,
naiđeš na moj trag..
a ja ću,ko zna po koji put,
uz pjesmu cigana,
probdjeti i ovu noć,
jer se bojim da opet snivam...

-Ovime vas pozdravljam..i želim ugodan ostatak večeri-
**ČITAMO SE PONEKAD..LAKA VAM NOĆ**

Nisam od onih,koji pišu o sreči,
kad nije sve kako treba..
ja ne mogu plakati,
a stihovi moji samo to govore..
suze kojima te ispračam,
govore sve što ti želim reći..
sudbina mi je da živim bez tebe,
samo zato što nisam kao drugi..
toliko mi je značilo da si uz mene,
da sam ponekad zaboravio da postojim
i ja sada pomažem drugima-riječima,
i polako se dižem,
tamo gdje sam pao..

Ti mi nikad ne dolaziš blizu,
ne postoji riječ,
kojoj se raduješ..
ni pjesme koje za tebe pišem,
..ako prestanem pisati tebi,možda nekom drugom dodirnem dušu..
i pomaknem zvijezdu na beskrajnom nebu..
biti će to veče od svega,
a možda za tren ta zvijezda zaplače,
ja znati ću da nisam otišao uzalud..

Nestati će jednom,
suze sa mog jastuka..
ja tražiti ću uspomene,
u neka nova svitanja..
kada me rijeći izdaju,
i usne tišinu progovore..
tada se zvijezde sastaju,
i sve tajne odaju..
ja slati ću vjetrove da te miluju,
i na svakom uglu,
ja slušati ću korake,
kako odlaziš..

Ja odlazim,a svjetla neka ostaju,
kroz prozor moje duše,
sjati će da me nađeš..
kada me svi zaborave.
..vrijeme je sporo za one koji čekaju..
mene noćas tuga krade i odnosi,
hoću li imati sreče,
da kažem mojoj duši,
da sve lijepo ona odnosi..
i na kraju pjesme,
okrenite pogled,jer to je samo iluzija..

Još jučer sam znao sve o tebi,
a več danas
mi oći tvoje govore istinu..
iste oći što mi dušu kidaju..
a bio sam sve lijepe rijeci,
sačuvao za ovu pjesmu..
..i kada se zalupe vrata za nama,
ostaje nam samoča..
i neki novi putevi..
ostaju nam samo naše sudbine,
jedne oći,
i sve tajne skrivene u njima..

Bezbroj puta,dok hodam gradom,
bez nade..potajno..sam,
tužnog lica ja odgovor tražim,
dok vani se spušta tama..
zima prolazi,a tebe nema..
na pragu još tragovi,
prošlih kiša..
kao na polju još uvijek stoji,
moje srce što ga vjetar njiše..
..prolaze dani i vrijeme ide..
i nisu bitne te hladne kiše,
sad magla što sneno pada,
prekriva ljubav,koje nema više...

Nocas mi se lomi duša napola,
dok hodaš mojim mislima..
kud pogledam-stvarnost prestaje,
odlućim da krenem,
gdje ne postojiš....
kad se sjetim hladne zime,
tada više mira nemam..
čuvam uspomene od vjetra,
jer osječam da više nisi tu..

Moje srce je ptica divljine,
i našlo je svoje nebo,u tvojim očima..
..koljevka je jutra..
pusti me samo da poletim,
u to nebo..
..u njegov beskraj,
pusti me da širim svoja krila,
u sjaju tvog sunca..
Ti kad me vidiš u letu,
svatiti češ što znaći,
nekome reći-posljednje zbogom..

Ako nekad budem volio,
biti će to ljubav za sva vremena..
jednom i ja bih volio,
pronaći ljubav što srcima vlada
a sve do tada ja biti ću sam..
nekad me savlada strah,
da nisa prepoznao znak..
da me moja sudbina čeka,
..polako odlazim u noć,
u tamnoj odaji noći ja svatim,
da svoju bol ja moram prespavati..

Laka vam noć...uživajte...

Dodirnuti ću te mirisom tišine
i vjetrom tuge što me lomi..
za prave ruke,i dodire dubine,
...ne postoje pravi trenuci..
možda ceš jednom svatiti,
zašto polako nestajem..
i zašto je umorna moja duša,
..za ljubav mladost sam dao..
i zato neću kleti samog sebe,
ja biti ću daleko,kad budeš sretna,
i još dalje,
kad počneš da patiš..