Riznica Snova

Ako ti večeras u san dođem,
i darujem te osječajem mekim..
..osmjehom i ružom jednom..
što uktadem je nekad davno,
hočeš li mi oprostiti??
ako od sna napravim bajku,
i dodirnem te iluzijom,
ti zaplovi tom fantazijom..
i ne dozvoli,
jutru da nas rastavi,..

Ja sam još uvijek sam,
sječam se prošlih dana..
ludo sam volio,a dobro znao,
da sam za tebe,
uzalud boga molio.
neznam..zašto sam bio sa tobom..
zašto sam misli bacao,
dok stvarao sam pjesmu o tebi,
bila si mi blizu..a tako daleko..

Dobro je,ali što mi vrijedi,
hladan osmjeh ili lažni sjaj..
još me tvoja sjena sljedi,
bila si moj početak
a sada i kraj..
probao sam ali nije lako,
probao sam da zavolim drugu,
znam..nisam bio ničija nada,
sve dok ima svijeta,
ja ću dalje tražiti..
ono malo ljubavi što srce traži..

Kada ti suze kliznu niz obraze,
kada sebi priznaš sve poraze,
kada te tuga slomi,
i samoća u dušu kroći,
pogledaj u ogledalo sudbine,
i vidjeti češ moje lice..
tada češ svatiti,
da je za sve daljine svijeta,
potreban samo jedan korak,
zatvori oći..zaustavi vrijeme,
vidjeti češ...ja ću biti tu..

Moj život i duša,
nose svoju tajnu..
vječite ljubavi,što se u tren svati,
moj bol bez nade,
u ćutanju trajnu..
živjeti ću-ali ti ništa nečeš znati,
moja če sjena vječno biti pored tebe..
ja volim samoću beskrajnu,
ići ću do kraja,
i ništa ne tražim..
samo srce neka čuva moju tajnu..

To platiti će neko,
niti kriv,niti dužan..
kad ti ruku da,
samo zbog toga što te name podsječa..
ispred odaje tvoje duše,
ti postaviti češ straže..
od sumlje istraha,
da se nikad više,
ovakva ljubav ne ponavlja..
nikad više..
jer prave ljubavi ti se bojiš..

Da te ponovo vidim,
što bih ti o sebi mogao reči,
osim da sam sreo mnogo ljudi..
da sam bio veseo i tužan,
da me voljelo mnogo žena..
ali ni jednu volio nisam kao tebe,
tada mi nešto šapne srcu,
i tada spoznam,
na ovom svijetu ja ostajem sam..

Da mi nisi nikad poljubila oći,
nebih se bojao,
oluja što mi prijete..
znao bih sam kroz te noći puste,
da mi te vjetar neće odnijeti..
sada neznam kuda poći,
sad trebam utjehu,
koju vjetar miluje..
..bio sam jak,kad tuga kroći..
sad se više ne bojim samoće što me prati..

Kada osjetiš granicu,
između sna i jawe,
kada te ruka povuće do samog dna,
zaviri kroz prozor srca..poslušaj našu pjesmu,
i moj osmjeh će biti tu..
negdje u kutku tvog sječanja,
poslušaj muziku jutra..
i nemisli puno na nas..
poslušaj jecaje vjetra,
i za tren češ ćuti moj glas..

Ja nisam kao ti,
da bih prihvatio kraj..
bez riječi utjehe,
i bez jednog pitanja..
a podnio bih da vrata otvorim,
za neka nova svitanja..
kao brod u boci putujem,
iako znam,
da nikuda neću stići..

Pričao bih ti o zvijezdama,
ali sve je ispričano..
pokaza bih ti mjesec,
ali drugi ga skinuli..
rekao ti da si sve moje,
ali ne nalazim riječi..
sutra te više neče biti,
a ja ću pričati samome sebi..
još dugo u noć,
ja ću gledati u ništa..

Danima te nisam vidio,
a prijatelj više ne pitam..
i ne želim priznati da znam,
što se sa nama zbilo za tren..
svake se noći tiho molim,
sa željom da te sutra ugledam..
ja sve bih dao da si samnom,
da te dotaknem samo za sreču..
i ova tuga što ju osječam,
slomiti če srce na pola za tren..

Kaži mi !!
dali ikad pomisliš na nas?
dok tišina vlada poljima,
i ćuva naše tajne..
sječanja..
imaju pravo na nas,
i svakog jutra bude me..
plačem u sebi jer lagano umirem,
vidiš li ponekad?
I moji snovi imaju krila..
..evo dajem svesvoje,
za godine što si bila samnom..

Dali znaš kako se tuga briše,
dali znaš kako se osmjeh budi..
razumiješ li da je čutanje glasno,
imaš li odgovore na sve?
ne laži me,
jer to ne želi niko..
samo me zagrli,
i ćuti sa mnom..
zagrljeni otopit čemo led,
i sasvim tiho,
zagrljeni poći u snove ljubavi..
u raskoraku između sna i jawe..

NEČEMO SE VIDJETI-ČITATI NEKO VRIJEME-UŽIVAJTE
-UGODNI VAM DANI BILI-