Riznica Snova

Kada voliš-svijet ti je na dlanu,
i daljine na plovidbu zovu..
i sve riječi u jednu stanu,
..ti u snovima čutiš ljubav novu,
kada voliš-vode teku tiho..
i nebo je kao suza čisto..
stare rane više nas ne peku,
i do srca vodi..uvijek neki trag..

Reci što ti govori razum,
o točki gdje ljubav prestaje..
želiš slike nazad,
ali sječanje bježi-nestaje..
noć ne čuje jecaje,
u ogledalu krivi odrazi..
sve moje bivše ljubavi,
bile su veliki porazi..
ja kroz maglu vračam dane,
oprosti-ja više nemam snage,
da lažem samoga sebe...

Ko če povjerovati mom stihu,
u vremenu što dolazi..
ako bude popunjen
tuđim najvišim odlikama?
ali još nebesa znaju,
ko grobnica da su..
što skrivaju tvoj život..
i pokazuju ni pola tvoga bića,
godinne što dolaze rekle bi,
kako ovaj pjesnik laže..
tako nebeski dodir,
ne tače to zamaljsko biče...

Moje posljednje zbogom,
je sve što ću ti sada reči..
i neka ostane tajna,
između tebe i mene..
ja više nemam snage,
da budem blizu tebe..
jer tvoja hladnoća stvara jezu..
Pomiri se-da polako nestajem,
tamo gdje moja duša opet bude cijela..

Kada zvijezda moja,
na nebu ugasne,
umjesto suza
neka ti osmjeh ukrasi lice..
od cigana moju pjesmu traži,
violina neka plače..
umjesto tvojih suza lažnih..
kad moja duša slobodno poleti,
ne tuguj-ti osmjehni se,
i onome što sa bijelom ružom dođe,
dozvoli da moje ime spomene..

Gledaš me-kao da se znamo,
a samo stranca smo dva..
pričaš mi gdje si bila,
dok su lile kiše..
i kako ova noć na ljubav miriše..
mi hodamo lagano-
kao da se dugo znamo,
i sve nas podsječa na minule dane,
govoriš mi kako jutro nije blizu,
i kako ovaj grad,
samo na tebe miriše...

Kao da tražiš neko lice,
u komadiću ogledala..
u prazninu neku davnu,
sjetno si se zagledala..
a ja kradom neprimjetno,
zavirujem u snove tuđe..
ti polako zatvaraš oći,
i zaplačeš u sebi,
da niko suze ne vidi...

Ispisati ću tvoje ime na nebu,
konačno ti mir vračaš mi..
smiruješ osječaje nemirne..
moj šapat i krik ti vračaš mi..
dok pijem ti dah sa usana..
..prije nego usnijem,
taj tren i zauvijek..
ti biti češ mi u mislima,
i kad nisi tu kraj mene noćas,
ja čuvam te..dok u snovima spavaš..

Kada čuješ tužnu pjesmu,
i kad te uhvati nemoć..
ti svati da čekaš uzalud,
u tamnoj sjeni..
ti češ znati kako je meni,
i plakati češ u snu..
ali nečeš znati što je ljubav,
a što je čežnja..
..probdjeti češ noći neispavane..
molim te-pogledaj me..
ja sam ogledalo tvoje sudbine..

Znaš li kako boli,
što odlazim tamo sam,
što če svako da me pita,
što je bilo sa nama..
Opet me rastuži,
voliš li me ili odlaziš,
i opet smo kao stranci..
od samoče lanci,puči če od ljubavi..
kao ikona tvoje lice govori,
ova če noć nekom sreću donijeti,
znam....ja ostajem..
jer nebo tužne nevoli..

UGODAN VAM NASTAVAK VEČERI-UŽIVAJTE..;-)))))))))))

U tvom oku dragi je kamen,
ili to suzu ćuvaš za mene..
a ja kroz snoviđenje,
tiho ti kažem raduj se..
..neznam kad..neznam gdje,
mi ići čemo istom stranom ulice..
vjeruj mi-sresti čemo se..
u svijetu tajni mi nismo sami..

Nisi me voljela mnogo,
probolio sam-nisam više tvoj,
nije važno sa kime si nočas,
samo pročitaj ovu pjesmu i plači..
..ja poslijednji sam romantik,
na ovom svijetu,
što sporo odlazi,i čeka raj..
moje pjesme prate me svuda,
..još jednom poslušaj moju pjesmu,
i podari još jedan ples za kraj

Sebe dugo sam tražio,
putem neznanim zalutao..
pred mojim vratima ti čekala si..
krive sam staze gazio,
i mnogo puta posrnuo..
u svojim snovima,
gledam prazno mjesto susreta..
i znam da sam zakasnio,
sad i dalje gazim snjegove,
ali ne vidim tvoj zaleđeni pogled..

Kad noć padne,ja ne spavam,
sječanja teško padaju..
ne izlazim više,
i dobro znam..
kada pjevam..moje pjesme niko ne čita..
više neznam gdje da odem,
bol ne popušta..
sto godina da živim,
ne bi prstalo..
sve što volim,sve je nestalo..