Riznica Snova

Sve je isto kao nekad,
čuje se pjesma boema..
ali tebe nema tu,
zašto volim oči nevjerne..
naručim pjesmu za tuđu želju,
provedem tužan svako veselje..
poslijednji odem,
a dođem prvi..
da ne samujem..

UGODAN VAM OSTATAK OVE VEČERI..:-)))))))))

Ako ti kažem da te volim,
dali če anđeli poletjeti?ako ti kažem da te želim,
hoče li leptiri oživjeti?
ako ti šapnem tajnu svog srca,
hočeš li je sačuvati u duši?
ako jednom zauvijek zaspim,
hočeš li me probuditi?
Hočeš li barem šapatom,
da me podsjetiš na sebe?

Volim te zato što te volim,
i od ljubavi,
u drugu ljubav stižem..
a od čekanja kad več nadu gubim,
srce mi od leda,
priđe vatri bliže..
mrzim te,
i takvu te volim..
a nemirna ljubav..samo žudi..

O našoj ljubavi su pisali,
zavidjeli na svemu što smo imali,
da budu kao mi,
su željeli..
ali nisu znali,
da smo ti i ja,krivim putem krenuli..
...nekad je teško ostati..
i bolje je moglo biti,
ali me nisi htjela razumjeti..

Ponekad kad snijeg zapadne,
cijele mi misli,
na tvoj prozor zasjednu,
kao promrzla ptica,
u potrazi za hranom..
kucnem u staklo,da se okreneš,
da vidim tvoje oći..
pod snijegom tražim mrvice ljubavi,
davno osušene,
raznesene vjetrom..
tada osjetim bol..i odletim..

Od koje smo nježnosti satkani,
nepoznati drugima,
a sebi isti..
..napamet te znaju moji prsti..
..dali čemo se ikad i na nebu sresti..
isprazni od srca,
i od svega čisti..
od svoje smo ljubavi jaki,
drugima strani..a sebi isti..

Tražite da pišem,
sjetne stihove..ali kako?
kad od tuge ništa drugo neznam..
kažete da ih napišem sretne,
ali kako?
kada tuga to sam ja..
gdje da nađem riječi..
kada nema nje,
teško je o sreči pisati..

Jučer sam želio,
da danas bude sutra..
da sve brige nestaju zauvijek,
..jučer sam htio da saznam ko sam..
ali nikog nema da mi to kaže..
i sada gledam,
što bi bilo bolje..
i da svatim gdje sam pogriješio,
..i sada znam da danas nije bilo jučer...

Kada dođe čas bože,
da se odmetnem..na drugu stranu obale,
pomozi na trenutak barem,
da sretnem,
sve one što se susreta boje..
pomozi mi što trebam reći,
a što prečutati..
dali da se vratim kao opomena,
ili kao kazna...pomozi mi bože..

Ovo je pjesma koja če te čekati,
iza svakog kuta,
iza svakog osmjeha..
pjesma koja ne prestaje biti draga,
i kada me više ne bude...
ova će pjesma imati,
stotinu zadaća,
i stotinu razloga,
da me od tebe ne odvaja...

Pružio ti srce,nisi ga htjela,
smijao se sa tobom,
nisi primjetila..
govorio ti stihove,
nisi ih htjela čuti..
pružio ti ruku,
svoju mi nisi dala..
pokazao ti dušu,
ti mi leđa okrenula..

Ne vjeruj usnama kada ti kažu,
da te volim..
jer volio te dugo več nisam,
a možda i lažem..
ne vjeruj ulicama,
na kojima ostaje moj trag..
ne vjeruj ni ovoj pjesmi,
možda i ona laže,
da je za tebe..
ipak..možda u toj pjesmi,
ja lažem samoga sebe..
 

Nočas mi duša u grudima jeca,
noćas mi misli prazninom lutaju..
tihim šapatom ponoć mi se nudi,
..noćas je mjesec zagrlio planetu,
srebernom paučinom,
ispleo je niti..
ima li išta ljepše,na ovom svijetu,
od noći sjajne,kad srebrom se zakiti..
 

Nedaj mi da odem!!
Kad su tvoje riječi grube,
i u trenutku sve mi sruše..
kroz suze stisnem oći,
skupim stvari mirne duše,
što mi drugo preostaje..
ti ne želiš da se kaješ,
ali moram ti reći,
nedaj mi da odem...