Riznica Snova

Danas mi je kiša jedini drug,
plačemo i stvaramo more tuge..
odbačen na pučinu istine,
ja u kiši krijem svoje suze..
želim samo da stvorim svoj mir,
u dubini svoje duše..
i sad želim samo,
ruku da ti pružim..

Želio sam da ti poklonim,
stihove života..
i mnoge lijepe rijeći,
da izreknem..
ono što nikome rekao nisam,
pogledaj u nebo,
tamo te anđeo čeka,
..vidi kako plače zajedno sa kišom..
 

Neka te ne iznenadi,
početak pjesme..
to je iz sna,što u meni šeta,
dok ja svakim korakom stiha,
idem bliže tebi..
jedna rijeka zastaje,
da sačeka more..
..a ja od malih sreča,
sagraditi ću,
najljepši osmjeh na tvom licu..

Ovdje smo se sreli,
dva lica u noći..
i ples smo poveli u čast zaljubljenih,
ja sam luda,a ti kraljica..
tvoj osmjeh odjekuje svuda,
u tebi počiva moj poslijednji grijeh..
zablude sam svoje bio rob..
 

U trenutku kad te,
zadivljeno gledam,
sa očima tvojim,
kad svoj pogled spojim,
tajanstvenom se razgovoru predam..
ali ne sa tobom,
već sa srcem svojim..
..zato zaboravimo,
da smo se voljeli,
mrzili...
..da smo bili krivi..

Volio bih,da te nisam sreo,
da te nisam ljubio u noći,
da ti nisam upamtio oći..
..i na dugu vjernost ti se kleo,
sve što se može vratiti,
divnom sjaju oka tvog..
..to su samo ove pjesme..

Ja neću kleti ni njega ni tebe,
ni suzu.-što sam tebe sreo..
ja neču kleti ni samoga sebe,
jer bih time svoju ljubav kleo..
bog neka te prati,
još ti mogu reći..
..ćuj bože molbu moju..
molbu duše moje,
nije htjela da me voli,
prosta joj je bila ljubav živa..

Daj mi dan..daj mi sat,
daj mi minut tišine..
da pogledam u sebe,
dali sam dobar ili loš,
sasvim mi je svejedno..
..a molim te jedno,
ostavi prozor otvoren..
da izađe tuga,
da ne ostanem njen...

Ništa na svijetu,
nemože vratiti..
dane prohujalog ljeta,
ne treba tugovati..
zaboravimo da smo postojali..
..i da smo bili krivi..
požurimo sa danima što če doći,
zaboravimo i sve,
što me odvaja od tebe..
..jednom ćeš se vratiti,
ali cvijeće koje smo brali
uvenulo je.....

Tu noć svježu,ja ne mogu vratiti,
ni tvoj lik ikada vidjeti..
noć zimska nestaje umorna,
i svaka radost polako nestaje..
...ti nikad nečeš znati..
da ostaje praznina u mojoj duši,
jer ja sam samo onaj koji gubi,
i prije nego išta ima...

Ljubav nema temelja,
to je beskrajni ocean..
bez početka i bez kraja,
zamislite..
uzdignuti ocean,
na jastuku tajni..
i sve duše u njemu utopljene,
sada tamo borave..
jedna kapljica oceana je nada,
a sve ostalo je strah..

" O POETA CANTA LUNAM ET STELLAS"

Sutra će vrijeme zauvijek stati,
kada sutra odeš dalje..
moj poraz vječno ću kriti,
isti osmjeh..tajne daleke..
..nestati će obale,
koje nas dijele..
sanjivo će jutro izaći iz noći..
zadnje zvijezde polako se gase,
tuga nas je stigla,
sreća neče moći..

I pusto i tužno,
nema nikog,da mi ruku dade,
kada je duša raspeta,
voljeti? ali koga?
privremeno?ne vrijedi truda,
jer vječne ljubavi nema..
pogledaš u sebe,
budučnosti tamo ni traga,
samo bol i radost je nijema

Ja neću sjenu vidjeti,
niti slušati kišu da lije..
ni slavuja slušati neću,što
kao da pati -pjeva..
..možda ću se sjećati,
a možda nikada više..
..kad jednom ruže uvenu,
zvati češ me,
ali ja te neću čuti...