Riznica Snova

Na raskrižju-gdje nas život dijeli,
čekao sam,
jedne kišne noći..
..da mi ljubav vratiš...
mislio sam..
da češ ipak doći.
Noć i kiša,odnose vrijeme,
zaborav oduzme mi radost..
ostaje mi za utjehu ime,
da sam sa tobom nekad sretan bio.

Jedne večeri,kad budeš sama,
i nebude kiša lila..
jednom kada oko svojih usana,
nađeš tuđi osmjeh..
možda ti teško bude,
ali mene više neče biti..
biti će to jedne večeri,
i ti
koja si..
tako divno umjela da lažeš..

Ljubav koja boli,
lice i oći skriveni,mi od pogleda..
ne želim da ih iko vidi,
kako pate..
moje srce komad je leda,
a sve to lažna ljubav stvori..
suze prikrivaju lice,
kao kapi kiše..
tuga mi obuzme prosjačku dušu,
jer znam..
vratiti se neče nikada više..
 

Pratile vas riječi moje,
osmjeh moj svaki dan uz vas je bio..
i u dobru i u zlu sa vama,
ostavljeno sve što nam drago..
više se neče vratiti.
 
Pjesme nam neče dušu dirati,
ni pjevati više zajedno nečemo..
nestao osmjeh i priče sve..
nestala je ljubav,što držala nas,
ostali smo samo PROLAZNICI...
 

Dodiruješ moje rane,
otkrivaš ih-hladno mi je..
igraš se-jer misliš da pravila znaš,
jesen je..
i tuga kaplje po meni..
hladno je..ne tjeraj me na kišu,
ugrij me...
nemoj se buditi,
jer možda sanjaš divan san..

Ti neznaš da mi se sviđaš,
možda znaš-da te volim..
zato mi priđi,
ne dopusti da te molim..
znam da si ljepša od mene,
ali priroda je tako htjela..
možda ljepši znaju da vole,
ružnima je suđeno da mole..

Voli me-to mi je jedina želja,
i poželi -da od tebe ne odlazim..
Pusti me,
da te volim..jer to dobro znam..
 
Ostani uz mene..ne odlazi,
ova ljubav je stvarna-nije prolazna..
moje te ruke traže,
a kada ti u noći bude zima,
nasmij se-moja te ljubav pokriva..

Da mogu voljeti nju,
koja mene voljela nije..
samo da mogu mučiti nju,
koja me mučila život cijeli..
 
Ali ne mogu zavarati sebe,
to srce moje što me vara...
ono me sili da izgaram..-za njom,
što za mnom ne izgara..
zato sam od sna problijedio,
jer voljeti ne mogu nju..

U prostranstvu vremena i prostora,
u izgubljenim satima i minutama..na hladnim zimskim putevima,
naše duše su ljubav jedna..
 
U nesanim dugim noćima,
u tišini nemirnih valova..
u zaboravljenim tugama,
naše duše su duša jedna..
kroz ljeta i zime,kroz sreče i tuge,
naše duše su duga jedna...

Ja te volim,
vrlo jednostavno..
poput stupa,uz koji se veže,da ne padne,
mlada grana..ja te volim sve potajno
da niko nezna..
 
Volim te negdje među zvijezdama,
gdje vrijeme nema značenja..
..i svake noći dok ti spavaš,
ja stojim tamo..i dugo te čekam..

Dali će me nekad tvoje ruke prepoznati,
kad u nama bude,
mnogo jeseni i zima..
i kad mi sjaj u oku izbljedi,
od mnogih kiša..
 
Kad me više neče biti,
dali ćeš zaplakati..
kad te sjeti,
davno zaboravljena pjesma..
dali češ se i ti mene sjetiti,
u predahu dviju ljubavi..

Sad sam jedan od bivših,
znam da nije ti stalo..
glasom od šapata tišim,
sam sebi kažem budalo..
 
Neću da te krivim,
ali moram ti reči..
živim zbog uspomena na tebe,
..dobro došla u moj dom tugo..
mirišeš na usne njene,
ajde..reci nekom drugom,
da ih ljubi mjesto mene..

Otvorim nebo,
kad poželim to..
tvoje srce nisam mogao,
tražio sam te..ali te nisam našao..
prevarim ljude..da sam te prebolio.
 
Ali sebe nisam mogao,bez milosti..još me lome noći ove..
i za prijevare tvoje sada meni sude,
..samo da dobro ti si..
a meni kako bude..

Nočas sam opet mislio na tebe,
iako sam svjestan,
da na to nemam pravo..
ali jednostavno,
ne mogu protiv sebe..i krivnje,
što lomi,
moje srce krvavo..
Laži su teški kamen,
što moju dušu gnjeći..
kao da nikad ne odlazi,
a kažu...
da vrijeme rane liječi...

Ako od mene odvratiš lice,
moje če srce,
zarobiti tuga..
ako ne ćuješ moje riječi,
plakati ću tiho u samoći..
..ako me odgurneš,i zaobiđeš,
ako me prokuneš i odbaciš..
ipak ću ti pružiti ruku,
možda jednom poželiš...