Riznica Snova

U sjenci svog straha,
stojim i prizivam tvoj osmjeh..
glas nema na čemu da se zaustavi,
i nema srca da se odmori..
 
Nema ničega..
moja riječ kruži svijetom i luta..
luta kao gusar,
u potrazi za blagom..
u čijem oku blista sloboda..

Pjevajte sve,
samo nju ne dirajte..
pjesmu..koju samo ona zna,
..bila nam je jedina..
 
Možete sve,
samo nju ne svirajte..
pustite me..
kad je ćujem..neznam za sebe..
Vi spasite me..
ako krenu riječi pjesme te,
suze će poteći nemirne..

Upustom krilu moje duše,
jedna ljubav jadikuje..
ali jesenji vjetar puše,
i ne pušta da se ćuje..
 
odlazi ptica,i lišće opada,
ljubav se gasi od studeni..
dođi na grob ptico mlada..
..i pjevaj kad stablo zazeleni..

Nemoj se srečo,vezivati za mene,
jer tebi sa mnom budučnosti nema..
pogrešan korak napravila ti si,
kad zavoliš skitnicu boema..
 
Nemoj se vezivati za mene,
jer moje mjesto..pored tebe nije..
..jer tebi treba neko da te voli..
čovjek sam što mira nema,
ja sam boem..što vječito luta..

Napiši jednu ljubavnu pjesmu,
u toj pjesmi,sve se reči smije..
ti muziku ćuti češ laganu,
svaka tvoja riječ,biti će arija..
 
Osječam dušom svaki ton,
a tijelom..slatki drhtaj prolazi,
i želja za tobom,,.
...u snu sam sa tobom..
a u javi opet sam..
..u svakoj sam drami junak..tragičar..

Kao začarano stoji vrijeme,
noć je svuda oko nas..
zaboravljeni od sviju mi smo dušo,
na licu tvom sad tužan pogled..
 
Kroz svijetlost oka tvog,
vidio sam nas i vječnost..
umjetnost je živjeti tiho,
i umrijeti voljen i prezren..

Znam-prekasno je za nas,
ljubav našu prijeće..
slutim samo jedno..kao obala i more,
kao jutro i večer,ti si moj grijeh,
moje suze i smijeh..
 
Sve što gubim,i sve što želim,
..u mislimima si mojim..
u dodiru i mraku,
u zanosu i strepnji..
u mislima si mojim,ali nažalost..samo u snu..

Uništi me-to davno si htjela,
polomi me-kad srce mi slomila..
pališ vatru pa je onda gasiš,
što me ne pustiš,da već jednom izgorim..
 
Ljubav je tu samo prepreka,
ostavi me već jednom..
da ti više ne smetam,
...jednom češ i ti..da isto doživiš..

Važno je sada,i to da znamo,
ćovjek je željen ,tek ako želi..
ako sebe u cijelosti damo,tek onda možemo biti cijeli
 
Saznati čemo tek ako kažemo,
rijeći iskrene..istovjetne,
i onda kad mi tražimo..
moći če neko da nas sretne..

Umirem..jer ti nisi umrla za mene,
a svijet te još uvijek voli..
pisem ovo jer znam,
da je tvoja ljubav rođena slijepa,..
 
Zbog pjesama koje te dodiruju,
želim da budem izgubljen,
u tvojim mislima..
dok ti polako toneš u san..

Bistra voda tugu nosi,
sa druge srane postelje..
ja volim vjetar u tvojoj kosi,
da ti brige sa lica sakrije..
 
Probudi nebo,
nek nam kiša..
crne misli ispere,
sve što jesmo sad smo ništa,
kad se ljubav jednom prolije..

Pratim te,svaki tvoj korak,
svaku stopu ljubim..
svaku suzu,
svaki osmjeh osjetim..
 
Tu sam da mi nadu vratiš..
ako padnem..da me prihvatiš,
sanjaj me večeras,
neka ti sa usana žar poteće..
opusti se..
kao da novi roman nočas počinje..

Ovo je pjesma o ljubavi,
upučena svima vama,koji je čitate,
ova je pjesma stvarna..
zaboravimo sve loše,
zaboravimo da smo se svađali..
 
jednom će poželjeti da se vrati,
da ubere cvjetove,
koji su počeli da venu..
ali ruke su prekratke,
noge umorne..
da se vrati biti će kasno...
 

Napisao bih pjesmu,
kako sam sam..
i kako provodim dane,
napisao bih pjesmu..
 
..koliko mi nedostaješ,
napisao bih ti pjesmu,
ali ne nalazim prave rijeći..
jer ti si u toj pjesmi,
nedodirliva..

Promijeniti ću svijet,
do kraja pjesme..
i plesati u ritmu vjetra..
pustiti ću sunce..da topi ljubav..
 
između svijeta,
daleko od nas..
došao sam da te nosim,
ne boj se..
samo zatvori oći..