Riznica Snova

Zatvori oči i pomisli na mene
rukom svojom uzmi ruku moju,
osmjehom mi suzu obriši
gledaj me u oči i ne govori ništa,
pusti neka mi zvijezde sude
drži me za ruku još ove noći
a sutra kako bude,
toplinom pogleda ti istopi
sa mog srca ledene stijene,
a onda se okreni i idi
ostavi prošlosti da plešu
valcer tuge,i još tužne pjesme,
i sve riječi nočas prešuti
pusti neka traju dugi minuti tišine,
a onda zatvori oči i zaboravi
ti pokloni osmjeh novom danu
a kad večer opet dođe,sanjaj neke nove snove...

Mi nemamo mir
za kojim smo toliko tragali,
misleči da u istini živimo
sami smo sebi lagali...
..i pogazili obečanja koja smo sebi dali..
nemoj mene kriviti
što ne plačeš kada odlaziš,
jer kraj mene živjeti ne možeš,
oboje smo krivi za suze u očima
teret u duši postaje sve teži,
nije utjeha kleti život u nočima
najslabiji je onaj ko od njega bježi,
podijelimo krivnju,teško je sada ostati
sačuvajmo ono malo života u nama,
pored toliko toga što smo praštali
ti slobodno otiđi,i ja ču otiči sam..

I za večeras sam završio...dakle..možete nastaviti..moje je vrijeme isteklo,neču vas smetati..-LAKA VAM I UGODNA,TOPLA BILA I OVA NOĆ...

Sve mi je bilo jasno
ali kako baš tog jutra,
oči ti bile tako sjajne,tople
u njima sam vidio sve što smo bili,
i što nikada nečemo biti..
kako je moguče da baš tada
usne ti imale okus čokolade,
još uvijek osječam okus i znam
i za sto godina
biti če na mojim usnama,
uvijek se pitam zašto ti ruke bile tako meke
i zašto se pitam da na njima ima mjesta
za moje tijelo kao nekad,
zašto baš tada
kada ti se sjenka pomalo gubila,
poželim da si nešto zaboravila
..da si htjela svatiti
možda požaliti,pa se onda vratiti..

Vrijeme je da odem polako na bine,pa vas samo čitam..UŽIVAJTE u nastavku vašeg druženja..;-))

Da te ne zaboravim
još kap vina popijem rado,
tek da te u mašti oživim
..koliko je gorko,toliko je slatko..
tek da ti osmjeh zapamtim
u snu ti usne dotaknem,
tek da ti dah osjetim..
tvoju sjenu kao maglu iznad vode pomjerim,
da ti miris osjetim,
na tvom vratu ostavim trag
i namignem ti očima noći
tek da ti ne postanem zaborav..
 

Dobro vam ovo hladno jutro..i danas hladno,ovo jutro,sječanja,hladno oko srca..ali život ide dalje..trebamo živjeti nastaviti sami sa svojim greškama..-Nadam se da če me malo ova kava ugrijati.....;-))))

Zašto sreča prati samo odabrane
zašto moram tugovati sam,
ispod plašta nedorečenih želja,
zašto mi dah drhti dok pišem riječi ove
i pogled mi se zamuti
dok misli mi naviru,
do kad če tužne pjesme da me tješe?
dokad če olovka biti moj glas?
i papir čuvati moje riječi,
recite mi koliko da glumim veselje
da bi drugima lakše bilo,
...i tako gledam ljude u prolazu
i taj osmjeh na licu što ih krasi
i pitam se..jel to sreča ostavila trag?

Dobra vam i topla ova večer..:-)))),ovdje je večeras nekako gužva?? kao da niste ni bili na Sljemenu..;-))

Dobro vam jutro Iskrice ;-))))..vidim iako hladno,kod vas još uvijek toplo.....{atmosfera}..dakle..samo nastavite..ja ću samo kavu popiti..;-))))

I san poslije kiše odlazi u očaj
neka druga žena sad za mene diše,
na prozoru nijemom kuca neki jecaj
što bol ga nosi,i januarske zime,
jedino me vjetar svojim letom mami
i poneka pahulja snjega,
ja kao svaki griješnik stojim u tami
i tiho čekam nadu da mi dušu spasi,
padne i pahulja snjega
i probudi dušu što ličila je na nemoč,
pod nebom mjesec sada tami prkosi
poslije tebe..nova se nada budi...

Dobra vam večer dame i gospodo..;-)))))..evo i mene da se malo ugrijem,pa pročitam i koju "pametnu"..;-))))

Večeras kad odem nemoj suzu spustiti
samo stani mirno do prozora,
prešuti tiho sve što si htjela reči
i nasmij se mom odlasku
jer to je tvoja želja,
večeras kad odem,ne gledaj zamnom u daljinu
pusti moje tragove da polako izbljede,
kao prazan list kad pretvori se u tišinu
kao one riječi što si prešutjela,
ti uspomene ne diraj-pusti ih
večeras zamnom samo one ostaju,
pusti da ti posljednji put ostavim stih
i samo se nasmij,večeras ja plačam za sve....

Kako sam došao tako i odlazim u svoje odaje..sa pozdravom..-UŽIVAJTE U OSTATKU OVE VEČERI..;-))))

Ne igraj se mojim srcem
i ne lomi ga na komadiče,
več ga prigrli svome,i tako ga liječi,
ne bacaj ga među zvijeri
jer tamo če nestati,
privuci ga nježno sebi
i ono te neče iznevjeriti,
...koliko želja sam imao tada...
zašto??zašto mi to opet radiš?
srušiš mi sve pa iz pepela gradiš
srce mi od toga sve više strada,
ne prosipaj više soli na rane..
sakriti ću se od pogleda tvog
i daleko od tebe otići,
pokušati ću bol da sakrijem
suze svoje da obrišem,
osmjeh na lice da stavim
jer tebi da se vratim više ne mogu i neću......