...JeDnA BrInEtIcA...

Napokon i to..
Dosadio mi je.
Samo molim bucmastu_sekicu da mi svoj broj pošalje na privat, zna ona zbog čega...
AdIo, bili ste super društvo...
:)

Ima li Boga zaista?Ili su sve to izmišljotine?Ja sam od onih koja misli da tu ima dosta istine...
Postoji li Bog? Zar ne biste voljeli da vam barem jednom netko pokaže dokaz da Bog postoji? Bez pritiska. Bez izjava poput: «Samo moraš vjerovati.»
 Za one koji žele upoznati Boga ukoliko on postoji, kaže: «Tražit ćete me i naći ćete me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete.»
 
Koji dokaz je Isus dao kako bi potkrijepio tvrdnje o svojoj božanskoj prirodi? Činio je stvari koje ljudi ne mogu činiti. Isus je činio čuda. Iscjeljivao je ljude...slijepe, hrome, gluhe, čak je neke uskrsnuo od mrtvih. Imao je moć nad stvarima...stvorio je hranu iz ničega, dovoljno kako bi nahranio nekoliko tisuća ljudi. Činio je čuda u prirodi...hodao po vodi, zapovijedao oluji da prestane zbog šačice njegovih prijatelja. Ljudi iz svih krajeva su slijedili Isusa jer je neprestano ispunjavao njihove potrebe, čineći čuda. Rekao je ljudima da ako ne žele vjerovati njegovim riječima, trebali bi barem vjerovati čudima koja su vidjeli.
Isus Krist je pokazao da je Bog nježan, pun ljubavi, svjestan naše egocentričnosti i nedostataka, ali i duboko željan odnosa s nama. Isus je otkrio da, iako nas Bog vidi kao grešnike koji zaslužuju da budu kažnjeni, njegova ljubav za nas je prevladala i Bog je smislio drugi plan. Bog sam je postao čovjekom i primio kaznu za naše grijehe umjesto nas.
 Od svih religija poznatih čovječanstvu, samo u Isusu ćete vidjeti kako Bog poseže za čovjekom, osiguravajući nam put u odnos s njime. Isus pokazuje božansko srce puno ljubavi, brine se za naše potrebe, privlači nas k sebi. Zbog Isusove smrti i uskrsnuća, on nam danas nudi novi život. Možemo dobiti oproštenje, možemo biti prihvaćeni od Boga i istinski ljubljeni.
 On kaže: «Ljubavlju vječnom ljubih te, zato ti sačuvah milost.» To je Bog na djelu.
 

Zašto je muškima toliko važno ovo piće?

Ne znam što da radim. Sinoć mi bivši pošalje poruku da me ne može zaboraviti, a ima djevojku. Imam i ja dečka. Nije mi jasno što hoće?

Evo da i ja napišem par riječi o mom drugom , meni jako važnom hobiju. Naime, prijatelj sam u ovoj zajednici. Mogu reći da je jako lijepo biti član, osjećaš se nekako ispunjeno nakon susreta sa ovakvim osobama. ..
.Na poticaj Jeana Vaniera i Marie-Helene Matheu na hodocašcu u Lurdu 1971. g. nastao je pokret «Vjera i svjetlo». To je duhovni medunarodni pokret (zajednica) koji okuplja osobe s mentalnim hendikepom, njihove roditelje, prijatelje i duhovnike svecenike. Pokret je roden iz želje da se pomogne takvim osobama da pronadu svoje mjesto u društvu i Crkvi.
 Ovaj pokret vjeruje da je svaka osoba, pa i ona najteže hendikepirana, potpuna osoba s pravom da bude poštovana i voljena i da je pozvana produbiti svoj život u Isusu, primiti sakramente i postati izvor milosti i mira za Crkvu i covjecanstvo. Vjera i Svjetlo daje osobama s mentalnim hendikepom mogucnost da prepoznaju i koriste vlastite darove i otkriju radost prijateljstva.
 Zahvaljujuci osobi s mentalnim hendikepom prijatelji takoder dolaze do spoznaje da postoji još jedan svijet, osim onoga u kojem vlada nadmetanje, novac i materijalna zadovoljstva. Oni koji su slabi i prikraceni vode ih u svijet njeznosti, vjernosti, osluskivanja i vjere.
Zajednice su otvorenog tipa, clanovi se redovito susrecu i medusobno sve dublje povezuju, djele svoje teškoce i nade, Roditeljima Vjera i Svjetlo daje podrsku u njihovim kusnjama i pomaze im da bolje uoce ljepotu svoga djeteta. Mnogi od njih, za uzvrat, postaju izvor snage i pomoci drugim roditeljima slomljenim vlastitom patnjom i svakodnevnim teškocama. Vjera i Svjetlo vjeruje da je svaka osoba, cak i ona s najvecim hendikepom, pozvana produbiti svoj život u Isusu, primiti sva duhovna bogatstva svoje Crkve, sakramente, liturgijsku tradiciju… On/Ona je pozvana biti izvorom milosti i mira za cijelu zajednicu, takoder i za Crkvu i cijelo covjecanstvo.
 Vjera i Svjetlo vjeruje u rijeci sv. Pavla: "Lude svijeta izabra Bog da posrame mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrame jake…" (iz Povelje i konstitucije zajednice Vjere i Svjetla). To je prvenstveno pokret, koji organizira redovite, uglavnom mjesecne, susrete, za vrijeme kojih se kroz razgovor, slušanje, molitvu, druženje i slavlja stvara zajednica koja živi i naviješta evandeoske vrednote, posebno malenost.
 U današnjem svijetu u kojem vlada kult razuma i sposobnosti koji želi pregaziti slabe, naš pokret svjedoci da slabost može biti izvorom života, da su ljubav i prihvacanje moguci, da razlikie medu ljudima nisu samo nevolje nego mogu biti i blagoslov. «Vjera i svjetlo» u Hrvatskoj postoji vec desetak godina.
Od tada se tiho i neprimjetno širi stvarajuci nove zajednice ljubavi i prijateljstva. S radošcu cemo primiti svaku novu obitelj u kojoj žive osobe ranjene mentalnim hendikepom, svakog novog prijatelja takvih osoba, posebno mlade, a svakako svecenika –duhovnika.

Srećo moja jedina,  prolazi jos jedna noc bez sna... Noc ispunjena mislima o tebi. Mrak je vec odavno prekrio grad koji me je tako nemilosrdno otrgnuo iz tvog narucja, u kom mi je bilo najtoplije... Grad koji sada mirno spava, dok su moje oci budne, traze te... Traze svjetlost tvojih ociju, koje bih zauvijek rastjerale tamu koja me okruzuje i sve vise pritišće, pece i boli jer ti nisi kraj mene da me snagom svoje ljubavi obranis od nje.
Srce sve jace udara, zove tvoje ime... Zove,iako zna da si kilometrima udaljen od mene... Zove te, jer mu je tvoje prisustvo neophodno za opstanak u ovoj dugoj,gluhoj noci. Znam da i ti sad zelis da si kraj mene, da zajedno uzivamo u bezgranicnoj ljubavi koja nas spaja. Znam, sreco, i tebi su noci najduze, najbolnije, jer tada ostajemo sami, prepusteni svojim zeljama, mastanjima, snovima, koji su uvijek ispunjeni nama i nasom ljubavlju. Ni ti, kao ni ja, ne mozes da se pomiris sa cinjenicom da smo daleko jedno od drugog, i da opet, po ko zna koji put, moramo da se prepustimo nadi da ce vrijeme proletjeti, da ce se nase usne brzo spojiti...
 I zato ti se prepustam, bar u mislima. Uspio si da od vraga stvoris andjela, ukrotis divlju zvijer u meni, a probudis njeznu srnu. Tvoje njezne oci, pune iskrenosti i topline, citale su moje misli, moje srce kao knjigu, razumjele svaki moj pokret. Uvijek si znao da me saslusas, razumijes kao nitko do sada, podrzis u svemu, imao si strpljenje kao nebo veliko, na kome cu ti biti vjecno zahvalna, uvijek si me cuvao kao malo vode na dlanu, kao zjenicu oka svoga.Znao si da dođeš do dubine moje duse i prepoznas buru u mom srcu, cak i onda kada je naizgled sve mirno. Pokazao si mi kako ljubav moze biti divna.
Dao si mi krila ljubavi kojima cu vjecno letjeti i nikome necu dozvoliti da ih slomi, da me odvoji od tebe i tvog zagrljaja, u kom se osjecam sigurnom i zasticenom.Nasa ljubav je jaca od stijene, cvrsca od kamena...Znam da ces uvijek biti pored mene, cuvati me, paziti, maziti i govoriti mi da sam tvoja mala, tvoj lopov... Znam da ce tvoji osmijesi uvijek biti tu da vrate osmijeh na moje lice, cak i onda kada se cini da je to nemoguce, da ces me uvijek voljeti istom snagom i istim zarom kao i do sada... Andjele , hvala ti sto postojis. Znaj, uvijek cu biti kraj tebe, i u dobru i u zlu, i na javi i u snu. Nikada necu dozvoliti da te netko povrijedi, da ti suzama zamuti oko. Bit cu tvoj mali andjeo cuvar. Obasipat cu te poljupcima, ljubavlju, toplinom..
 Uvijek cu biti kraj tebe da ti osmijehom uljepsam dan, poljupcem otjeram sve strahove i probleme daleko od tebe, donesem osmijehna tvoje lice, srecu u tvoje oci, srce... Nikada vise neces biti sam, imat ces jednu ogromnu mazu pored sebe, koju ces morati da cuvas, pazis,mazis... Jednog ogromnog lopova koji ce ti krasti poljupce, dodire, snove, ljubav, srce...Sve cu ti ukrasti,jer ti si meni vec sve ukrao! I molim te, cuvaj me kao sto si i do sad, jer ti si razlog mog postojanja u ovo okrutno vrijeme, medju ovim hladnim ljudima...
Ti si sve sto imam i sto mi je potrebno u zivotu, zelja mog zivota, ostvarenje mojih snova, moj andjeo cuvar.... Andjele iako smo daleko, iako ne cujes otkucaje moga srca, znaj da ono kuca samo za tebe. Iako kazaljke na satu nisu poklopljene, znaj da tvoja mala misli na tebe... Jedini moj VOLIM TE!

Svega tvoga, evo se, odricem
odavno drugoj govorim
da sam njen
i da se takve kao ti pribole za tren
kupujem ljubav lazima
al’ presutim to sto samo Bog zna
Nista mi ne znaci k’o ti
molim te, ne placi,
kriva si
kriva za svaki dan
 sta zivim sa njom
a prokleto sam
Zivot vraca sveoko za oko,
zub za zub
sada kajes se ti
al’ ova bol je prejaka
 da suzama joj vratis dug
 
Ova prevara me kostala zivota
i tvoje suze samo tvoja su sramota
jer si kriva za svaki dan
 sta zivim sa njom
a prokleto sam

DA ili NE 
 
i zašto...

Hrvatski i književnost me posebno zanima , to bi htjela upisati, pa molim pomoć...

Nakon sat i pol čekanja Gibonnia da se smisli izaći na pozornicu, kad se napokon pojavio, pita mene dečko:'', a ko' je ovaj?''
Ja sam PUKLA OD SMIJEHA...

LEGENDA O NARCISU
Ovaj cvijet mi je toliko čudan, da sam morala napraviti post o njemu. Postoji legenda o toj čudnoj i umišljenoj biljci.. IDE OVAKO...
Legenda kaže da je nekada davno postojao mladić po imenu Narcis, koji je bio toliko lijep da se svatko tko bi ga pogledao istog trenutka u njega zaljubio. To se dogodilo i nimfi po imenu Eho, ali on nije obraćao pažnju na nju, zbog čega je venula od tuge sve dok od nje nije ostao samo glas.
Nemezis, boginja Osvete, bacila je čini na oholog Narcisa kome je od tada bilo suđeno da se zaljubi u svoj odraz na površini jezera, nad kojom je stajao opčinjen svojom ljepotom, sve do smrti, nakon koje su ga Bogovi pretvorili u cvijet.Na kraju spozna sebe, shvati da je Drugi kojeg vidi u odrazu na površini vode on sam i poželi da se može odvojiti od samoga sebe, kako bi mogao pokloniti svoju ljubav. Shvativši da u toj odvojenosti više ne može živjeti, da mora umrijeti, krajnje suosjećanje prema Drugome i izriče riječima: Htio bih, onaj dulje da živi, kojega ljubim. U trenutku smrti, Narcis doživljava metamorfozu i preobražava se u prelijepi cvijet - cvijet Narcisa.
Poslije Narcisove smrti, došle su  gorske vile  i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, ali ti si jedino imalo prilike da izbliza promatraš njegovu ljepotu.”
„Narcis je bio lijep?” - upita jezero iznenađeno. „Ko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao”, odgovoriše Drijade. Jezero je na trenutak zašutilo, a zatim reklo: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, mogao da vidim kako se u dubini njegovih očiju oslikava moja vlastita ljepota.”
Uvijek je lijepo kada se u blizini ogledala nađu ukrasne biljke, po neki zanimljiv detalj, efektno osvijetljenje. Ako je pažljivo odabrano i postavljeno, ono dio stana u kome se nalazi zaista čini prelijepim. Zato imajte računa da to bude neki lijepo aranžiran prizor u kome najviše uživate i priuštite mu to zadovoljstvo da se, kao tragičan, prelijepi Narcis, ogleda u vlastitoj ljepoti. A samom ogledalu da mu, možda, uzvrati istom mjerom.
Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi.
Bez obzira na ovaj mit o Narcisu, ne volim ljude poput njega. Jedino što ću priznati je da mi se taj cvijet jako sviđa, ali mislim da to ne odražava moju osobnost.
Toliko za sad , nadam se da vam se post sviđa i da ću dobiti bar nekoliko komentara...
 
 
 

Nemam još nikakvu ideju o cemu bi mogla pisati, ali ipak... moram to napraviti. Vec duže vrijeme to želim. Nadam se da ce mi ideja dolazit sa vremenom. Držite mi fige :)

Jedan bod mi falio da upadnem na faks...
Sad ne znam kako reći svojima da nisam prošla ni na drugom roku...

Napokon mogu reći da sam potpuno sretna :)
i prije sam voljela, ali uz dečka kojeg sad imam sve je drukčije. Mislim da sam uz njega otkrila što je prava ljubav i kako je kad voliš, iz dubine srca... 

Neznam kako bi to objasnila,al zbilja živim u svom svijetu imam neki svoj stil života,smiješno ali neke stvari vidim sasvim drugačije, one neke ružne ja vimim kroz neki svoj stil, neku sliku, umjetnost i to meni bude ljepo,ono naj gore ja sebi postavim kao ipak nešto lijepo, ali ovo zadnje zbilja mi dobro dođe, lakše prolaziš kroz mnoge stvari !!