frustrirajuće frustracije

stalno je citirala onu:
"lakše je plakati u mercedesu nego u fići"...
a kad sam joj za oproštajku kupio
smart
naljutila se i bacila mi ključeve u kamin
upaljen, naravno
a mislio sam da možemo ostati barem prijatelji
i riješiti to na civilizirani način

Kinder ustaše

Nakon što je na facebook profilu objavio snimku svoga petogodišnjeg muškog djeteta kako poslušno recitira
‘Za dom spremni’,
dosta je jasno kakav se projekt razvija u obitelji Božidara Alića: glumac obučava sina da jednom postane ministar kulture.
Eto primjera kako staložen i mudar čovjek dugoročno kroji karijerne planove, kako za sebe, tako i za voljenog potomka.

Dobra je vijest što se iz snimke koja traje nekoliko sekundi savršeno dobro vidi kako je talentirani malodobnik
već sada usvojio sva znanja i vještine potrebne za obnašanje odgovorne dužnosti ministra kulture RH.
Ostaje još da malko odraste, ležerno prošeta kroz obrazovni sustav, namakne kakvu diplomu i
zadovolji ostale formalne uvjete, e da bi potom s visoke državne funkcije provodio u djelo ono što ga je tata
naučio u najranijoj mladosti.

Sasvim je moguće da je i mali Zlatko Hasanbegović svojedobno prošao sličan obiteljski dril.
Kao što postoje ambiciozni roditelji koji svoje mladunce čim prohodaju izlažu mukotrpnim sportskim aktivnostima,
često uz rizik da ih učine trajnim invalidima, ne bi li ovi kroz uspjeh u nogometu, tenisu ili nečem sličnom osigurali sretniju budućnost cijeloj obitelji,
tako postoje mame i tate što zarana nastoje svoju djecu osposobiti za hrvatski politički život,
čvrsto vjerujući da će nadareni mališani jednom usrećiti cijelu naciju.

Ako su u tome uporni, rezultati su izgledniji nego na sportskome polju.
Sudeći po svemu čemu ovih dana svjedočimo, Zlatku Hasanbegoviću čak ni dugogodišnje grijanje školskih klupa
nije ugrozilo temeljna znanja usvojena u predškolskoj dobi, te je uz pomoć njih – i samo njih – uzeo sjekiru u ruke kako bi nacionalnu kulturu i nezavisnu medijsku scenu doveo u red.
Roditeljska deviza bila je otpočetka čelično jednostavna:
ukoliko si u Hrvatskoj ‘za dom spreman’, bit ćeš spreman i za ministarske izazove.

Kućni filmski uradak Božidara Alića, kojim je eklatantan primjer obiteljskog nasilja pretvorio u javno dobro,
svjedoči o upornosti i pedagoškoj sistematičnosti oca familije.
‘Za dom spremni!’ izgovara dječarac, a brižni ga roditelj potiče
: ‘Još jednom!’;
‘Za dom spremni!’, ponavlja mališan, a tatica zadovoljno uzvraća: ‘Bravo!’
Videozapis je tu prekinut i možemo samo pretpostaviti da je sinčić za nagradu dobio dvije kockice čokolade,
a otac dupli konjak, te su se oboje okrijepili pred novu turu torture.

U zemlji čiji su žitelji svakodnevno izloženi mentalnome silovanju, maloljetnici ne mogu biti izuzetak.
Da Božidar Alić bešćutno siluje vlastito dijete, da sladostrasno nasrće na njegovu nevinost ovećim kukastim križem, izvan je svake sumnje, no ono što još više impresionira je socijalni ambijent u kojemu takav čin biva normaliziran,
i to do mjere da će ga silovatelj bez nelagode dokumentirati i njime se hvaliti na mreži.

Pouka bi valjda imala biti da ne možeš imati
i Nezavisnu Državu Hrvatsku i nezavisno djetinjstvo.
Pritom, ubrzano se postavlja društvena i institucionalna infrastruktura pomoću koje će napori angažiranih roditelja
biti na odgovarajući način nadograđeni: čini se da je samo pitanje dana kada će se Alićev kućni odgoj doslovno
pretočiti u obavezan školski program.

Masovna proizvodnja kinder ustaša ionako nije nova stvar.
Odavno je već postalo prestižno oglasiti da su ti sinčić, kćerkica ili pudlica još od pelena lojalni Poglavniku i domovini. Svake godine – najprije u svibnju, potom u kolovozu – u prilici smo promatrati pompozne modne revije na kojima djeca, pod budnom roditeljskom paskom, defiliraju u pomno skrojenim nacističkim uniformicama, s crnim kapama iznad klempavih ušiju, najčešće u Bleiburgu i Čavoglavama,
a od nekog vremena i u centru građanski ucifranog Zagreba.
Mame i tate ih vrlo rado izlažu i na misama za Antu Pavelića u Crkvi Ranjenog Isusa koje se organiziraju,
prikladno, na kršćanski blagdan Nevine dječice.
Naprosto, kultura njegovanja ustaškog fašizma u Hrvatskoj je odviše važna da bi bila uskraćena najmlađim naraštajima.

Značajan iskorak u raširenoj praksi nacifikacije djetinjstva učinio je još u jesen 1994. Ante Baraba iz okolice Zadra
(inače poznat po tome što je, deset godina ranije, na nogometnoj utakmici između Hajduka i Tottenhama ritualno dekapitirao pijetla) nadjenuvši svojem tek rođenom sinu ime Ustaša.
Kada je mlad Ustaša napunio 15 godina i upisao Tehničku školu jedna je naivna psihijatrica pozvala
Centar za socijalnu skrb da reagira ‘jer će dijete zbog neodgovornosti roditelja biti traumatizirano i označeno’
i jer ‘tu tešku stigmu nije lako nositi’, da bi ćaća Ante, uputivši nadobudnu psihijatricu na Ugljan,
uzvratio kristalno jasnim objašnjenjem o podudaranju državnih i privatnih težnji:
‘Ja sam mu ime Ustaša predložio, a država prihvatila.’

Kakve je sve posljedice kroz odrastanje osjećao Ustaša Baraba, noseći nacističku etiketu što mu je ljubljeni otac zatefterio u krsni list, možemo samo nagađati, no posve je sigurno da – nakon perioda blage društvene
nestabilnosti, koji počinje onim Sanaderovim ‘Hristos se rodi’,
a završava podizanjem šatora u zagrebačkoj Savskoj ulici –
danas njegovo ime izaziva masovno poštovanje, te ga je, u slučaju da se mladićev
administrativni identitet protegnuo i na ideološki afinitet, primjerenije nositi kao orden nego kao stigmu.

Međutim, te 1994. godine Ustaša Baraba nije bio tek novorođeni tatin sin,
već dijete Hrvatske u punom smislu riječi, kao što je to danas i Alić Junior,
kao što je to bio – doduše, s preko dvadeset godina u guzici – i Ivica Kostelić
kada je uoči jedne slalomske utrke svečano izjavio da se osjeća
‘spremnim poput njemačkog vojnika 22. lipnja 1941.’
i da je ‘nacizam bio zdrav sistem’, budući da ga je prije toga strogi otac Ante godinama sportski instruirao
kako treba prezirati ‘dikobraze’, voljeti etnički čistu državu i sanjati plavookog narodnog vođu.
Nacionalna elita, uzgred budi rečeno, tada je teškim naoružanjem raspalila po kritičarima Kostelićevih istupa.
‘Ovo je pokušaj sloma hrvatskog optimizma, hrvatskog sna, koji je esencijalno važan za Hrvatsku!’
kreštao je, primjerice, arijevac Slaven Letica.

Četvrt stoljeća takvog djelovanja hrvatskih intelektualnih, kulturnih i političkih prvaka i jest razlog
što se Božidar Alić ne stidi kada svoj pedagoški pothvat – ustaško iživljavanje nad sinom –
sprema u digitalni paket i šalje na uvid blagonaklonoj javnosti.
Budući da Junior već sada zna isto što i odrasli ministar Zlatko – kako mrziti Jugoslavene, komuniste i ostalu gamad,
tj. kako pokretati tenkovske gusjenice hrvatske kulture – ponosni roditelj nema razloga osjećati se kao socijalni autsajder, ili čak strepiti od kaznenoga progona
zbog širenja zakonom zabranjenih fašističkih parola, naprotiv,
ohrabruje ga upravo usuglašenost s vladajućom političkom voljom,
pa može biti miran kao i otac Baraba: Ja predlažem, država prihvaća!

Koliki god bio debil, on ispravno shvaća da romantizacija ustaštva u ovoj zemlji nikada nije pripadala
folklorno-nostalgičnom žanru, već je predstavljala ozbiljan državni projekt,
još od poruke Mesije da je ‘NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda’.
Ovdje su stvarno tisuće partizanskih spomenika raznesene u paramparčad,
stvarno su zbrisane sve memorabilije na antifašističku borbu,
stvarno su uklonjeni nazivi trgova i ulica u spomen ‘žrtava fašizma’,
stvarno je današnji najprodorniji propagandist vladine politike dijelio letke s parolom ‘Židovi van!’…

Nije se dakle nikada radilo tek o doživljaju antifašizma kao ‘floskule’ –
kao što to propovijeda odrasli ministar kulture –
nego o organiziranom naporu da se ‘floskule’ unište golemim količinama dinamita i drugim sredstvima
državnog intervencionizma, a posve su slična oruđa i strategije što ih vladajući jurišnici aktiviraju ovih dana.
Taj strah da su ‘floskule’ realnije od njihova službenog opisa, uostalom,
može odrediti i buduću sudbinu Alićeva ljepuškastog sina.

Vrijeme je, naime, zajeban igrač, nije mudro iskazati mu puno povjerenje.
Tko zna, možda će se Alić Junior kada dohvati punoljetnost napokon suočiti s ocem i –
ogorčen što je ovaj kućnu indoktrinacijsku seansu pretvorio u javnu činjenicu, koja još uvijek cirkulira mrežom –
iz dubine duše mu pljunuti u lice, upravo kako glumac to zaslužuje.

‘Zašto, sine?’ možda će se naglo otrijezniti roditelj.

‘Zato, tata, jer mi se ruga cijela Jugoslavija.’


Piše: V. Ivančić

Nevolja je s fašizmom, naime, što on nikad ne postavlja pitanje „koliko antifašizma“. Fašizmu je svaki pojedinačni antifašist jedan previše.
esej..r. močnik
..koliko fašizma?
Punih dvadeset godina otkako je objavljen taj, danas već čuveni esej, humanistička je inteligencija bezbrojnim raspravama, polemikama, okruglim stolovima, kazališnim predstavama i izložbama postavljala Močnikovo pitanje „je li razlika samo količinska?“, sve dok zanimljiv odgovor ovih dana nije ponudila – zagrebačka policija.
.
Na novinarski upit, naime, zašto nisu sankcionirani prosvjednici koji su zbog trodnevne suspenzije televizije Z1 demonstrirali nacističkim pozdravima, zagrebačka je Policijska uprava odgovorila sljedećim saopćenjem: „Na jučer održanom prosvjedu ispred Agencije za elektroničke medije u Jagićevoj ulici okupilo se između četiri i pet tisuća prosvjednika. Tijekom prosvjeda dio prosvjednika kraće vrijeme uzvikivao je 'Za dom spremni', ali zbog iznimno velikog broja prosvjednika osobe nisu identificirane, niti je utvrđena osnova sumnje u možebitno počinjenje kaznenog djela ili prekršaja.“
.
Demonstrante koji su kršili zakon javno uzvikujući nacističke pozdrave, zagrebačka Policijska uprava – shvatili ste - nije privodila zato što ih je bilo „iznimno mnogo“, odnosno previše za efikasnu identifikaciju i utvrđivanje osnova sumnje. Ukratko, na Močnikovo pitanje „koliko fašizma?“ hrvatska policija odgovara: „Previše.“
...
Ovdje, naime, nije riječ o slobodnom i zlonamjernom tumačenju policijskog saopćenja, već o doslovnom citatu: „Zbog iznimno velikog broja prosvjednika(…) nije utvrđena osnova sumnje u možebitno počinjenje kaznenog djela ili prekršaja.“ Pojednostavljeno, fašista je na prosvjedu bilo previše da bi fašizam bio kazneno djelo.

-Koliko dakle fašizma? Onoliko koliko treba da društvu bude jednostavnije isključivati one koji „izražavaju svoj stav“ nego one koji šute, a policiji lakše brojati, identificirati i hapsiti one što šute, nego one što urlaju „za dom spremni“.


http://hr.n1info.com/a100946/Kolumne/Boris-Dezulovic/Koliko-antifasizma.htm
l

onaj koji ne razlikuje sex od masturbacije
ne razumije ni da je vođenje ljubavi, nešto mnogo veće, bolje i jače od sexa

bi li bila tako dobra da me spasiš od mene samoga?
u protivnom umočit ću noge u vodu, a prste gurnuti u utičnicu..
ima nešto gore od toga da budem s tobom: biti bez tebe. vrati se, ako se vratiš poklonit ću ti novu "bubu"
dobro, u redu, malo je bedast taj moj prijedlog, ali ti si za to kriva,otišla si , postajem sve ozbiljniji, uvidio sam da nema cure kao što si ti, i iz toga sam zaključio da te volim

.
.
frederic b.
(129,90)

je sad taj čovjek
totalni
i nisi jasan sebi,
jer ga gledaš, promatraš, pažljivo tražiš neko prepoznavanje,
nešto što će potaknuti u tebi zahvalnost, smiješak, dobrostivost
ali nema
više ništa
u tebi se ne budi samilost, razumijevanje
i pitaš se koliko je to već vremena prošlo, da si se toliko promijenio ti ili on
ili je sve problem vremena, iako sada problema nema
ako je uopće problem
blagoslov ili zaborav
jer je to bio čovjek s kojim si živio, ljubio, dijelio, stvarao
jer je to bilo tijelo koje si obožavao, kojem si se divio
i pamtio sve one riječi koje su tada bile taman
a danas, ne možeš čuti više ni jednu, jer su sve glupe,
bespotrebne
suvišne
sjetiš se njegove izjave, zadnje pozitivne,
dobrodošle, umirujuće
a i toj ima već preko 10 godina
i sve se čudiš
zar je moguće?

c/p vedrana rudan- dio članka objavljenog u Nacionalu 2007.
Kad je žena kurva?
Jednom mi je jedan od mojih muževa rekao, sve su žene kurve, ti se ovih dana samo dobro kontroliraš.
Žena je kurva napaljuša kad odbije muškarca koji sjedne pokraj nje pa joj kaže, ja imam ono što tebi treba.

Žena je kurva kad ostavi muža zbog drugog muškarca. Žena je kurva kad ostavi muža zbog sebe same.

Žena je kurva kad odlazi frizeru jednom tjedno, kad joj je kosa sijeda, kad odbije kuhati svakodnevno, kad ne vozi djecu u vrtić, kad ne ostane na bolovanju zbog dječjih kozica, kad ne želi peglati sama nego za to unajmljuje kurvu.

Kad je bolesna, žena je bolesna kurva, kad je on bolestan, žena je kurva koja kuha prevruć čaj, preslabu kavu, odvratnu juhu, donosi mlako pivo, uvaljuje toplomjer, traži od njega da se okupa iako je bolestan.

Žena je kurva kad ne da rastavu bez frke, žena je kurva kad želi rastavu, žena je kurva kad dio svoje plaće potroši na torbicu, čizme i kaput iako već ima torbicu, čizme i kaput.

Žena je kurva kad ne nosi smeće, kad odbije brinuti se o njegovim roditeljima, kad pročita u njegovu mobitelu poruku koju mu je poslala kurva. Samo kurve prčkaju po tuđem mobitelu.

Žena je kurva kad se njemu ne diže. Žena je kurva kad želi biti sama, a ima njega i s njim djecu.

Žena je kurva kad je on ostavi zbog mlađe kurve, žena je kurva kad ostavljena nađe nekog mlađeg, kad nađe nekog starijeg, kad nađe nekog svojih godina, kad nikoga ne nađe.

Žena je kurva ako se za njega ne dotjeruje, žena koja se dotjeruje nafrakana je kurva. Žene se slikaju gole jer su kurve, žene koje se ne slikaju gole ružne su kurve.

Žena je kurva ako pije pelinkovac s limunom i ledom, žena je kurva ako pije vino, pivo, viski, rakiju. Žena koja nikad ne pije alkohol kurva je koja se preserava.

Žena je kurva kad je stara. Svaka je žena stara kurva kad navrši tridesetu. Uvijek treba naglasiti, sve su žene kurve.

1. Ne ljube odmah –
Izbjegavanje njezinih usana i uronjavanje u erogene zone daje joj osjecaj da placaš po satu i želiš da ti se isplati svaka minuta izbjegavajuci nepotrebne akcije. Pravilan strastveni poljubac je ultimativan oblik dobre predigre.
2. Puhati prejako u njezino uho –
Priznaj neki klinac u školi ti je rekao da cure to vole. Ali postoji razlika izmedu biti erotican i puhati kao da želiš ugasiti sve svjecice na torti svog 50 rodendana. To boli.
3. Ne brijanje –
Cesto zaboravljaš da imaš šiljke zalijepljene za svoju bradu a njome cesto stružeš po partnericinom licu ili bedrima. Kad ona okrene glavu to nije strast vec izbjegavanje.
4. Stiskanje njezinih grudi –
Mnogi muškarci se ponašaju kao kucanica koja provjerava paradajz kad stave šaku na grudi. Miluj i njeguj ih s pažnjom.
5. Grizenje njenih bradavica –
Zašto se muškarci pricvrste za ženine bradavice, kao da je pokušavaju ispuhati kroz grudi? Bradavice su jako nježne i osjetljive. Ne podnose žvakanje. Liži ih i sisaj nježno. Prelaziti ih jezikom je dobro, pretvarajuci ih u igracku za psa nije.
6. Okrecuci njezine bradavice –
Prestanite vrtjeti bradavice izmedu kažiprsta i palca kao da pokušavate naci radiostanicu u planinskom kraju. Koncentrirajte se na cijele grudi ne samo na istaknute dijelove. Ako ne vjeruješ daj nekom da to tebi ucini.
7. Ignoriranje drugih dijelova njezinog tijela –
Žena nije autoput s tri odvojka: Sisaselo Lijevo i Sisaselo Desno i Medugradski tunel. Postoje mnogi drugi dijelovi koje zapostavljaš na putu prema Donjogradskoj Vagini. Obrati pažnju i na okolinu.
8. Zaglavljivanje ruke –
Loša spretnost ruku u regiji podsuknje može rezultirati u upletanju prstiju u gace. Ako ceš vec biti toliko agresivan zamoli skine tu prokletu stvar.
9. Ostavljajuci joj mali dar –
Odlaganje kondoma je muškarcev posao. Ti si ga nosio, ti ga baci u smece.
10. Napad na klitoris –
Direktan pritisak je jako neugodan, stoga nježno rotiraj svoj prst uzduž i poprijeko.
11. Uzeti odmor –
Žene, za razliku od muškarca, ne nastavljaju tamo gdje su stale. Ako staneš, vrate se na pocetak vrlo brzo. Ako primjecuješ da još nije, nastavi pod svaku cijenu, odrvenjela ti usta ili ne.
12. Svlaceci ju nespretno –
Žene mrze izgledati glupo, a tako izgleda gola do pasa s pulover zaglavljenim oko vrata i ramena. Odmotaj ju kao elegantan dar, a ne kao dugo išcekivanu djecju igracku.
13. Dati joj nategaca u predigri –
Milovati je kroz gacice može biti jako ugodno. Nategnuti ih prema gore ili nazad nije.
14. Opsjednutost vaginom –
Iako vecina muškaraca može naci klitoris bez autokarte, Još uvijek misle da je vagina najvažnija. Ruka je dole tako brzo kao da pokušavaš sakriti ukradene novce u dimnjak. U osnovi to i nije toliko loše, no ako nemaš obzira može biti bolno, pa se nemoj zanositi. Bolje posveti više pažnje klitorisu i stidnim usnama, a zatim uvuci prst i shvatit ceš da li joj se svida.
15. Prejaka masaža –
Pokušavaš ju masirati na jedan senzualan, opuštajuci nacin. Ruke i prsti – OK, laktovi i koljena – NE MOŽE!!!!!!!!!!!
16. Prenaglo svlacenje –
Ne forsiraj sa skidanjem ako ona nije dala na znanje da želi to skinuti, cak i sa nekoliko dugmadi.
17. Prvo skinuti hlace –
Muškarac najsmješnije izgleda u gacama i carapama. Prvo skini carape.
18. Prebrzo –
Kad si vec u penis-u-vagini situaciji, najgora stvar za uciniti je pumpati kao industrijska kompresijska pumpa. Ona bi s mogla poceti osjecati kao radnik koji je postao tehnološki višak zbog tvoje tehnologije.
19. Prejako –
Ako udaraš svojim trokutastim bocnim kostima po njezinim bedrima ili trbuhu bol je jednaka dva tjedna jahanja sabijeno u nekoliko sekundi.
20. Svršiš prerano –
Strah svakog muškarca. S razlogom! Ako pucaš prije nego vidiš donji dio njenih bjeloocnica Pobrini se da imaš dodatni plan kako dovesti i nju do kraja.
21. Ne svršavaš dovoljno brzo –
Nekome može izgledati da je pumpanje sat vremena bez klimaksa znak dobrog seksa, ali njoj je sigurno znak odrvenjele vagine. Barem nabavi dobre tapete da se ima cime interesirati dok glumiš Maratonca.
22. Pitaš ju je li svršila –
Trebao bi to znati, vecina žena radi buku i vagina se stegne, ali ako ne znaš ne pitaj.
23. Prenježan oralni seks –
Nemoj glumiti divovskog macka sa malim tanjurom s mlijekom, zaroni citavim ustima I poigravaj se jezikom.
24. Pritišceš joj glavu na dolje –
Muškarci insistiraju na tome dok nije oci-u-penis nadajuci se kako ce to brzo dovesti do penis-u-ustima situaciji. Sve žene to mrze. To je otprilike tri koraka do biti odvucena u pecinu za kosu. Ako želiš da koristi usta, koristi i ti svoja. Zavedi ju rijecima i probudi joj želju za tim.
25. Ne upozoriš prije klimaksa –
Sperma ima okus morske vode pomiješane s bjelanjkom. Ne vole ju svi. Ako vec prakticirate oralno, upozori ju kako bi ucinila što treba.
26. Mrdanje za vrijeme felacija –
Ne guraj. Ona ce uciniti sve potrebne kretnje. I ne hvataj ju za glavu. Samo lezi i prepusti se.
27. Savjeti iz pornica -
U pornicima izgleda kao da žene vole da se po njima svrši. U stvarnom životu to samo znaci više veša za pranje
.28. Natjerati ju da jaše cijelu vjecnost –
Pitati je da bude gore je u redu. Ležati i gundati dok ona radi sav posao nije. Pobuduj je nježno, kako se ne bi osjecala kao kapetan škune. I pusti je da se odmori ako joj treba.
29. Probaš analno i onda se praviš da je slucajno –
To je slucaj gdje muškarci dobiju reputaciju kako ne znaju slijediti upute. Ako ga želiš staviti pitaj. I ne misli da je pijanost isprika.
30. Fotografiranje –
Kad muškarac kaže: Mogu li te slikati? Ona cuje: Moram te pokazati prijateljima. Barem ju upoznaj s njima prije.
31. Ne biti maštovit –
Mašta je sve od crtanja uzoraka prstima po njezinim ledima do sipanja meda po njoj i lizanja. Voce, povrce, led i perje može, vruc vosak i trajna nitroboja ne može.
32. Lupati trbuhom u njen trbuh –
Ne postoji manje erotican zvuk, vrlo slicno natjecanju u podrigivanju.
33. Postavljajuci je u glupe poze –
Ako ona želi naprednu jogu u krevetu, može. Ali osim ako nije rumunjska gimnasticarka, ne nadaj se previše. Želiš li partnericu sa pokidanim tetivama? To je kao marioneta bez konaca.
34. Tržiš njenu prostatu –
Procitaj ovo pažljivo. Anal stimulacija može biti ugodna muškarcima jer imaju prostatu. Žene je nemaju.
35. Ljubavni ugrizi (hickie) –
Jako je eroticno blago grizenje i sisanje na strani vrata, ako si pažljiv. Nijedna žena ne želi nositi odjecu s visokim ovratnicima tjedne.
36. Vicuci upute –
Nemoj vikati što da radi kao trener s megafonom. To baš ne uspaljuje.
37. Pricati prljavo –
Zvuciš kao usamljeni urednik nekog casopisa kad zove neki 090 ili 080 broj. Ako voli prostote reci ce ti.
38. Ne brineš o njezinom svršavanju –
Moraš završiti posao. Pokušavaj dok ne uspiješ i ona bi mogla uciniti i više za tebe. Izreka starog djeda: «Kratko al' slatko!» baš ne vrijedi.
39. Gnjeciš ju –
Muškarci su uglavnom veci i teži od žena. Ako samo legneš na nju poplavit ce. Radije izvježbaj tricepse.
40. Zahvaliti joj –
NIKAD ne zahvali ženi za seks. Tvoja ili njezina spavaca soba nije javna kuhinja gdje se dijeli juha.

p.s. prijateljice me zamoljele, ja eto udovoljio