Ja, blogerica! ;)

Od rane zore pa do kasne večeri hodajući po stanu saplićem se, stajem,gazim, lomim, kidam, gnječim, šutam, odmičem,  što rukom što nogom...  hrpe.. ali zaista, ljudi, na hrpe dječjih igračaka... razne slagalice, slikovnice, ine životinjice,  ogrlice, narukvice, bombone, žvake, lego kockice ( e te se ne lome, one traju) ali ove druge kvazi lego pucaju ko lude pod papučom.. ( eh, što nije muž pod papučom, već samo legići, puzzle i sl. ) ..
To je svakodnevna rutina , ali ima dana, kao danas, kada sam doma cijeli dan i kad imam i volje i vremena da napkon to sve složim i dovedem u red...
I ujutro, sva poletna, nakon doručka skupa s klincima složim razbacane igračke. No, do ručka je opet sve bilo po starom, djeca u sobu na spavanje, ja opet složim. Dođe baka odvede djecu u šetnju da se dive upaljenim svijećama na obližnjem groblju..  sretna  ih ispratim, napokon pola sata samoće i mira.. no nemo'š ni odmarati u tom silnom drlogu.. odande te gleda strašni lav, ajkula ti se zlokobno smješka, baby amore sva škiljava u nekoj neprirodnoj pozi se koči na podu... jagodica bobica  u tijesnoj barbikinoj odjeći viri ispod kreveta...  posvuda nekakvi dijelovi nečega što je nekada bila nekakova skupa igračka.. tu mala šalica od porculana ( čudim se da su uopće čitave tolike godine.. snažan valjda taj porculan) ondje maleni vrč... papuča ( a gdje li je druga?)..  bojice.. naljepnice...    opet sve skupim.. više ni ne slažem, samo nabacam na hrpu, jer mališani samo što nisu.. ni kavu si nisam stigla napraviti, a kamoli popiti ili malo odmoriti...
Nešto kasnije... večera, kupanje, spavanje..  a ja opet skupljam, slažem i tako iz dana u dan... do kasnih noćnih sati, radim jedan te isti, mukotrpni, posao... taman kada pomislim da je kraj odem u drugi dio stana i opet sve ispočetka...  
E, moj Sizifu, ti si bio "lajav" pa te bogovi kaznili, ali gdje sam ja u toj priči?! 
P.S.Doskočila sam im ljetos..  poslala djecu  baki i uživala... prvo sve pospremila i onda im zabranila, svima, pristup do daljnjega..  ah, što praznici ne traju dulje..

vrtić - cipele;  vrtić - cipele; vrtić - cipele...
hodala sam gradom i razmišljala.. kupiti nove cipele ili platiti vrtić za djecu...
vrtić - cipele...
hm.. ako ih ne kupim.. sada, ovoga trenutka, prodat će se ko bog... a ako ne platim vrtić.. ništa za to.. može pričekati još koji dan... neće me tužiti.. 
vrtić - cipele... vrtić - cipele
iskušenje je bilo preveliko.. a ja tako slaba...
vrtić!... ili .. cipele!  pitanje je sad....
 2 sata kasnije stižem po djecu u vrtić..
teta mi pruža plavu kovertu ( unutra je opomena za neplaćene rate) ..........ali... koga briga...misli  mama.. ponosna vlasnica, novih, skupih, ljubičastih cipela..;)
....i otkaska...
njišući se na viskokim petama, sa osmjehom zagonetnijim i od mona lise..