samaa

... ne dam te nikom iako nisi moj,nedam te sličnoj a kamoli njoj jer ona te ima ljubi i diše u ovom životu ona te čuva a ja bi ti tako ljubila ruke i čuvala misli od slučajne tuge kad bi bar znala to što zna ona,stavit te njezno iznad tuge,a tko sam tebi ja,ti piješ ljubav sa moga izvora a bježiš njoj do kraja života a samo budi siguran da tebe tuga ne gleda i da je mene zgrabila,dobro znaš mili tako ne ide,prije ili kasnije naša laž puknit će,ništa tajna ostat neće....ja ne dam te nikom jer srcem te volim ,i da budeš moj to neću misliti ti si odavno drugoj se zakleo nježno ,ja bih ti tako ljubila ruke,čuvala misli od slučajne tuge kad bi bar znala to što zna ona,stavit te nježno iznad tuge...a tko sam tebi ja,ti piješ ljubav sa moga izvora,a bježiš njoj do kraja život.....kad prođe sve,dobro znaš, mili tako ne ide,prije ili kasnije, naša laž puknit će,ništa tajna ostat neće......!!

..ja sam samo još jedna žena usamljena,,u moru njih..
 

jer moj je život vječito padanje..
kad zbrojim poraze ništa ne ostane,
samo još vučem navike,
i sve na tome ostaje.......

,,kako je teško...!
gledam sobu prepunu slika i nasmiješenih lica...
na njima sam i ja...
vedra,nasmijana,,najsretnija..
grlim prijatelje i prijeteljice..
u oku sjaj ,a osmijeh širok...
slika sve govori,,toplina se osijeća..
al toga više nema..
nema osmjeha,nema sjaja više,,nema ni prijatelja..
svi su otišli,jedino što znam je da su sretni,,
i zadovoljni,da uzivaju..
a evo ja..........ja se ne mičem s mjesta odavno..
i još živim za prošlost ,još se nadam tom vremenu.
al znam da ga za mene više nema,
oni su sretni,a ja sam sama,,
odavno nisam navukla osmijeh na svoje lice,
mozda nekad slučajno,,zbog navike..
a zvali ste ga najljepšim na svijetu,
a on se ugasio,nema ga više..jer
nema ni onih ljudi zbog kojih je bio tu..
nema nikoga,samo ja,
ja i moja sjena....moja pratilja...
moja tuga,,,moja prijateljica...
moja samoća..moj dom.....
uz suze i jecaje..
tonemo polako u san...

evo mene,opet sama u svojoj sobi sa svojom tugom i samoćom..nemam nikoga,,jedino ova četiri zida..svi moji vršnjaci izlaze,sada su već polupjani i zabavljaju se...plešu,pričaju...ne misle na probleme,,a ja sam sama,,gledam u svoj mobitel a na njemu nijedna poruka ni jedan poziv..toliko ljudi na svijetu,a ja nemam nikoga..subota je,a ja sjedim i tugujem,gdje su svi ljudi,kako svi lako zaboravljaju..i tuga me noćas dostigla kao i svake subote kad ustvari shvatim da nemam nikoga,,a nemam ni volje,dokad ću još ovako,ne znam,,al više ne plačem jer suza nema,,isplakala sam svoje..............

gdje si nestao,tko te sada ljubi ..cije ruke miluješ...znaš li da pamtim one riječi tvoje kad si išao,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,pitao si me jednom,bi li te bolilo da me vidis s drugom,,,rekla sam da bi,,,,a tebe ,ti si isto potvrdio..........reko si da ćeš se osjećat krivim ako budeš s drugom,da će ti bit teško ako zbog tebe budem patila,,a gdje si sad,,u vodu padaju sve tvoje riječi,ti je sad ljubiš,i poklanjaš joj sve,,a ja,,ostala sam sama,,nisam te znala zadržati u pravom trenutku,i jednostavno sam te izgubila u trenu........znam da je ona sad tvoje,drago mi je zbog tebe,,,zelim ti sreću,,,,znam da te ove riječi više ne diraju,,ja se ipak povlačim,,iako si me ti naučio da se borim,bez tebe to nema smisla.. 

Gdje sam ja Boze,reci mi gdje,u tvome planu,nalazim li se uopće? pa i ja sam tvoje dijete,zar ne? zašto si na mene zaboravio. svaki dan prolazim pokraj masu ljudi,,a ja sama,,sama na svijetu,,nemam nikog, gledam nasmiješena lica,grupe ljudi prijatelja,zezaju se,vicu,pričaju,,,,a ja njemo prolazim ,uvijek sama,sagnem glavu da ih ne gledam više,zagrizem usne da pravu bol ne osjetim i odlazim,,sama ,,i tako svaki dan,,teško mi je Boze,,čuješ li me? mozeš li me ugurati u tvoj raspored,,mozeš li mi podariti jednu osobu da bude uz mene,,samo jednu od bezbroj ljudi na planeti,zaslužujem li ja jednu,jedno rame za plakanje,jednu lijepu riječ,jednu utjehu............... zar je moguće da od svih ljudi za mene nisi odabro nikoga,,svi prijatelji otišli,do mene dolaze priče da se zabavljaju,luduju,,a ja ostala ovdje sama,bez zabave,bez ičega,samo problemi, obveze i to je to.......................zar za to da zivim? na kraju sam snaga,zato  Boze molim te,,ne zelim poklone,,ne zelim nista veliko ,,samo jednu osobu.....molim te...i dolazi bozić svi se vesele,ali ja ne,nemam za koga,nemam s kim..molim te ,dopusti mi da se trgnem iz ovog ponora,usreći me jednim bićem..

kad padne noć,ja ulazim u svoju sobu,pustoš, moje utočište, moja tama.. iz nje nitko ne čuje jecaje,i moju tugu.. ova soba je samo moja,,nigdje ne bježi kad god dodem dočeka me na istom mjestu,baš onakvu kakvu sam je i ostavila..zar je to jedino što će me uvijek u životu docekivati,,ova hladna soba,soba bez duše..
svakim danom se borim,,al ne mogu ,jer osjećam da tonem,tonem na dno,jer nemam nikog da mi ruku pruži,da me izvuce iz ovog živog pijeska u koji sam zakoračila.
nema ni tebe tata,,a tu si kraj mene ,,vidim te u prolazu kad se mimoidemo u kući,a nema tu odavno ni pogleda ,ni riječi..proživjela sam mnogo,a nikad nisi ni pitao.tvoja curica je odrasla,,al joj još uvijek fali,topla riječ,zagrljaj,još bi da je tvoja curica,al više nije,,sad smo samo dva stranca u kući neznanca.. ti bi se najradije riješio te titule,što znači biti otac ,nikad nisi ni znao..glupo je da ja još patim za tim,da mi fali tvoja ljubav,ali tako je..a nemam je niti ću je ikad više imati.
teško je kad te pogledam a ne vidim te,,ne osjećam više nista, i teško mi je..jako,,gledam druge očeve, i teško je ,znam nisam dijete više,al dijete željno očeve ljubavi ću uvijek biti..
kao i sve zamišljam svoje vjenčanje,onda shvatim da nemam s kime poć do oltara,ti to ne zaslužuješ,razorio si ovu obitelj,unistio nas koji smo te voljeli,obožavali,predao se drugoj ženi,zar da na moje vjenčanje dodeš s drugom ženom,i mama da vas gleda,ne ne zelim to..
ona je uvijek bila tu,uz mene,bila je i majka i otac,ono što ti nisi nikad...a ja mislim da si kukavica..jer ovo što ti činiš ne bi nitko,,a još lažeš,,ne znam kako možeš nakon svega,da si bar bio fer pa prizno pogrešku,pa oprostili bi ti,svi griješe,ljudi smo..al ne ,ti i dalje varaš i lažeš da to ne činiš.
hoćeš li moći voljeti to njezino dijete,kao što si trebao nas ,reci mi,,hoćeš li???
a bit će ti zao,vjeruj mi,,jednog dana kad te starost dostigne,sjetit ćeš se svojih grijeha,propusta,kad budeš sam,,ili s tudim djetetom,kad te napusti,i zaboravi,sjetit ćeš se ti nas i svoje male djece,,koja će tada imati svoju djecu..i živjeti svoj život.i bit će kasno,kasno za isprike ,kasno za molitve, kasno za oproste...i zalit ćeš ,, i zalit ću...al snage neće biti da ti oprostim svu tugu nanešenu osobama koje volim i meni.......
sve na svoje će doći......duša će otići ,,tugovat ću pape,,,al reći ti neću jer nisi ni ti meni nikada...da me voliš..........

..s tobom sam imala nešto sto nikad više necu,,znam ja to,,sve srce prepozna,i tugu i sreću što dolazi,,sve srce unaprijed zna,al nije mi ža..voljela sam te kada si bio stvarnost,volim te i sada kada sam te izgubila,volit ću te i kad postanes prošlost....bio si stariji puno,,al to mi nije smetalo,nije ni tebi,,a sad sam sama ja,sam si ti...obadvoje preponosni da bi rekli jedno drugome da se još volimo....a ti si navikao na svoju samoću,i ja se pomalo privikavam na nju...kako je smiješan čovjekov razum,radije ce patiti,,nego se poniziti..kako je smiješno što ti u sobi sad ležis sam a ja ovdje sama,,a misli su nam skupa,,znaš li da svaki dan ne prode da na tebe ja ne pomisli,i kad pričam s njim nije isto,,jedva čekam da poklopi,a s tobom sam mogla pričati satima,ležati na tebi i gledati te očima nevinog djeteta,srcem neduznog prosjaka,,,al ne placem više zbog tebe,samo pustim suzu,,i ne znam kako bi ti opisala ovo,,al jednostavno meni je dovoljna i sama pomisao na tebe,lakše je ,dovoljno da se ujutro ustanem i krenem,sretna sam što te imam tu u srcu,,nemaš pojma koliko mi to zlato vrijedi,ponekad postane teško ,,al popusti,,opet si ti tu..a zamisli samo kako bi bilo da te stvarno imam,u srcu a i kraj sebe,da te milujem ovim ludim srcem što te voli,ovom ljubavlju koja je neobjašnjiva...

.... što je smisao života?
--biti bolji sutra nego što si danas....

kako netko koga znaš samo mjesec dana,,može uzet tvoje srce,,,a netko s kim si godinama to nije uspio..kako ti koji si tako "čudan" i sumljiv,,a on koji je tako normalan, i povjerljiv,,uzimaš moje srce...što je to u svakoj ženi da bira ono što ne bi trebala...zašto je to tako..? ZAŠTO Bože,i pored svega ja volim tebe ,a ne njega? zašto,kad mi ti ne daješ nista,a on sve...

živote,,ne dam ti da me poraziš..ne dam ti ovu bitku tešku.. do sada si dobivao,,na to si navikao,,al moje bitke tebi ja više ne prepuštam..lako je otići spuštene glave,,priznati kako si jadan,nemoćan,,kako nemaš sreće,,,,,i počiniti samoubojstvo-ustvari je najlakše. ,ajde budi jednom borac,i bori se! Ne odustaj,,ne idi u crnu zemlju dok ne budeš siguran da si dao sve od sebe i onaj zadnji dah snage da si promijeniš život..pođi s osmjehom na licu,,ne budi kukavica,,ne daj životu da te pregazi,,ne daj mu bitku po koju je došao....uzvrati udarac,,ne odustaj,jedino tako ćeš znati da nisi propustio ono bolje..što je moglo biti a nije,jer se nisi borio...

..dizem se,,u krevetu sama,gledam oko sebe...i trazim tvoj pogled koji mi tako fali,ali ne zelim priznati to..i danas ustajem,pokraj tebe prolazim, promrljam kroz zube"dobro jutro" kao svaki dan..na to smo jedino navikli..a u oči te već odavno ne gledam,,i prošle su duge godine ni ti mene nisi pogledao,,ne znam koji je tvoj razlog,mozda te strah jer znaš da si me razočarao,mozda se bojiš da ne vidiš mrznju u mojim očima,,,,i zao mi je što ti ovo moram reći ali kukavica si ,,i ne zelim biti kao i ti...a imam tvojukrv i kad se pogledam u ogledalo vidim tebe... i ja sam kukavica ,,uvijek bjezim,,,i prije dva tjedna učinila sam istu pogrešku kao i ti,,,danas sam se probudila i shvatila na tebe se ljutim a učinila sam slično kao i ti..prevarila,,,dobro,ja sam povrijedila dvije osobe,,koje su još mlade i imaju vremena da promjene svoj zivot i upoznaju druge zene,bolje...al ti tata,ti  nisi samo prevario mamu,negoi nas ,svoje kćeri,,svoje ljubimice...da si bar pošten prekinuo bi tu drugu "vezu" i vratio se nama,,al ne, ti i dalje šutiš ,praviš se da si je ostavio,,da više ne varas,al ja dobro znam da to nije istina......a volila sam te,znaš? još mi je ponekad teško i onda te počmem zaliti i opravdavati,,gledam tvoje lice,,i vidim grč,grč sto "moraš" biti s nama,što se moraš praviti da još uvijek voliš mamu,,a najrađe bi otrčao toj drugoj...al onda se sjetim mame,,i oči se zacakle,u grlu se sve stegne,,onda te više ne zalim,,mrzim te...imaš li pojma kako je njoj...znaš li kako joj je bilo kad je saznala,,a ti joj samo jedanput rekao -oprosti,kriv sam.znaš li kako joj je kad sama spava u krevetu,,a ti u drugoj prostoriji,znaš li kako joj je kad se noću iskradaš i odlaziš drugoj,,u njene odaje i njoj se daješ...a čula sam ta druga ima sina,,hoćeš li njega voljeti onako kako si nas trebao,tvoju pravu djecu? uvijek si zelio sina,,eto sad ga imaš,,nije tvoje,,al je od zene koju danas volis...teško je sve ovo pisati,,jer nema riječi za ovu bol koju osjećam...nisi mi dao ljubav koju sam trebala,,onu ocinsku koju svako dijete treba,,ono nešto da se osjeti zaštićeno..znaš li kako je kad mi nijedan muškarac nije dobar,,pa bježim,,a znaš li zašto?? zato sto u svakom trazim i onu drugu ljubav,,ocinsku...a oni mi to ne mogu dati,jer to si trebao ti....a meni tako fali to,,,i pitam se ,,hoću li uvijek biti ovakva..hoću li u svakom traziti,,da me voli duplo i za tebe...?????? nije fer,,stvarno nije fer,,,da netko drugi otplaćuje tvoje grijehe... .

 ..nekome nekad u zivotu zvijezda zasvijetli...
nekome se sreća osmjehne...
a ja nikad nisam taj neko..

nada je da sve molitve nisu uzalud da je tebi sada bolje nego meni, i da vrijeme će izlijećit sve rane..
samo postoji nada da bol kasnije ne bude ovako jaka i da život pruži bokun lipote.....