Didžej´ca linkofrikuša!

***

. .zvijezde vise naglavačke...
...sa neba se smiju...
...ko da su se opile...
...svoje nekaj briju...
...ko lude na brašno...
...nitko nezna zašto...
...baš su mi one guba stoga...
...eh, da je i meni takovijeh droga...

pjesma ljenčini

...išel sam danas maznut si ćevape....
...nisam si obul niti šlape....
...tam sam si sel i porciju naručil...

...i brzo sam jednu lekciju naučil...
...ak ideš na wc dobiš bonus dlake...
...ak te dugo nema još dodaju i kake...

...al nije da to mene smeta nešto...
...jednim potezom izbacim to vješto...
...jer ipak su slatki, nigdje takvih nema...

...znojna, dlakava kuharica u gaćama ih sprema...
...i ne bum sad vama firmu ja tu tužil...
...jer bih se ja rado još toga naužil...

:P

...hihihi!... :)))



Link

...šarmantan i nježan moj je cvijet...
.. u vazu me stavit nije na odmet...

...tko sam?...
:)

...i glazbeni broj pride...

Link

...baš sam seksi s malo gipsa...
...nemoj biti takva stipsa...
...o uksima se ne raspravlja...
...osim što nekoga to zabavlja...

...šepam, kmečim, sam se drečim...
...boli ko da je od vraga...
...al sve je sam da mogu da spriječim...
...da ne bih bila nečija draga...

...treba za ljepotu puno patit...
...a treba i puno platit...
...ali sve ima svoju svrhu...
...bitno je da sam na vrhu!...

...kvak!... :)

...iju! al sam stara!...
...bogme sam stara!...
...i takva stara bih rado...
...da se za me netko...
...postara...

...evo, zglob mi škljoca...
...i zvekeću kosti...
...al mogu bit droca...
...ak želiš me ubosti...
...pažljivo...

...jer treba pazit...
...da ne sjebem lakat...
...ak sam na sve četiri...
...jer to boli, fakat...
...ponekad...

...i ak ti noge...
...hitim oko vrata...
...treba pazit jako...
...u leđima da me ne sahvata...
...prejako...

...ak sam na tebi...
...a bolje je da nisam...
...jer ti po nosu...
...mašem golim sisam...
...gravitacija...

...ondak si mislim...
...da je najbolje...
...da se posložim...
...kak tacna, sva dolje...
...tabula rasa...

...u mojim je letima najbolje ak se ne mičeš...
...jer te ondak niš ne boli...
...ali samo nekrofil...
...mrtve mrdat voli...
...amen!...

...hvala kvakrexu i kvakthoru na stilskoj inspiraciji!... :)))

Link

...je da je bil istrijaner domestikus, ali mi se baš nekak sljedeća pjesma prisličila uz motiv...

Link

...krajolično mi zagorje prislično istri, sam kaj nema morja...al je lepo i jedno i drugo...bitno da su trsi na hrpi... :)

...nema kojača!...



...ima kojača!...



...ali ih je kjeje sakjio u svoj žejuček!... :))

...ajmo tancat!...ok, ovo je morti prezahtjevno za pemziće, ali u pitanju su samo dobra voljai želja...ako postoji želja, postoji i način...ta hajdemo densati ondak!... :)

...nca!nca!nca-ca-ca!... :)

Link

...morti ovo pokrene stare koske...makar nekak sumLJam...

Link

...iskrica gori, a nevr_mor si fućka... :)

...fić-firić-fić-fić tum-turump-tum-tum...

Link

...kososjek!...a ne - frizer, kak je do sada bilo uobičajeno...uparena teta bi onda bila kososjekinja...a ono na glavi kaj oni naprave - a jbg, zaboravila sam... :)))

...eeee, daaa!....umjesto frizura zvalo bi se - kosura!...

...a škare za šišanje bi bile - kososjekač...

...kvak!... :)))

Link

Link

:)

Kava, čokolada...kava, čokolada... - ponavljala sam u sebi sjetivši se da sam negdje čitala da ponavljanje riječi koje nas podsjećaju na neku nama ugodnu stvar ili događaj može djelovati smirujuće. ...kava, čokolada...kava, čokolada...ležala sam potrbuške na krevetu. Bilo je vruće, ali ne još toliko koliko su obećavali da će uskoro biti. A tek je prošla polovica lipnja. Dijelom je uzrok bila temperatura zraka, a dijelom nervoza koja me je mučila danima. Unutarnja groznica uzrokovana nerješavanjem stvari koje su se gomilale u meni. Nisam imala snage ni pameti nešto poduzeti, da ako mi se već čine nerješive, da im barem malo ublažim negativno djelovanje. To što mi se dešavalo bilo je prestašno za moje, u međuvremenu, izuzetno oslabljeno mentalno zdravlje. Nisam mogla više podnositi tu torturu. Pukla sam. Tako prekrasno vrijeme, a ja sam se zatvorila u sobu i u sebe. Nemam ključ i nemam snagu koja je potrebna da ga okrenem u bravi. Glavi. Suze su mi htjele van, a ja ih nikako nisam mogla pustiti da odu. Zar da me i one napuste? Sebično sam ih zadržavala u sebi branivši im da odu u nepovrat i borila se s velikom, vrućom i gorkom knedlom koja mi se stvarala i rasla u grkljanu i željela mi probiti pluća. Srce mi počinje uznemireno kucati čim se sjetim nekih stvari. Ne moram ih se niti direktno sjetiti. Dovoljno je da me nešto asocira i ja bih momentalno izgubila kontrolu. Drhtanje, ubrzani otkucaji kao da i srce želi nekuda pobjeći i totalni košmar u glavi. Bezizlazni. Meni. Prepijana sam od svih tih svari koje su me zatrpale i guše me svojim teretom, a ja nemam snage baciti ih sa i iz sebe. Najviše bih voljela nestati. Možda ne baš umrijeti. Prevelika sam kukavica da bih si naškodila oduzimanjem života. Više bih voljela da se nekako mogu teleportirati negdje. Neznam gdje. Sve me je mučilo. Dan prije me je totalno shrvao podvig servisera za kompjutor koji su mi uspješno obrisali hard i uništili i ono malo dragih stvari koje su se nalazile na njemu. Kao luda sam lutala bespućima kompjutora bih li negdje naišla na izgubljene memorabilije. Osjećala sam se kao da mi je netko probo srce nožem. Željela sam i umrijeti. Ne samo teleportirati se u neku drugu dimenziju, vrijeme, civilizaciju, kulturu ili kakva već mjerila, bolja, postoje negdje, nego uistinu umrijeti. Ugasiti se. Ishlapiti. Pretoplo je za moje psihičko stanje. Bilo bi mi najugodnije zavući se pod krevet kao žohar i tamo protaboriti do prestanka ljeta. Odspavati ljetni san. Nemati me. Ima jedna začkoljica koja mi prekida to lijepo planiranje ljeta – glad. Prokleta glad i hrana. Kakav bi to bio nestanak da nekoliko puta dnevno moram izlaziti ispod kreveta da bih nešto jela. A hranu treba i nabaviti. A za to je potrebno izaći iz kuće. A vani i u dućanu su ljudi. A neda mi ih se gledat niti komunicirati s njima. Jedino da se prije svoj podvlačenja pod krevet opskrbim odgovarajućom količinom konzervi. Fuj! Kako ih mrzim! Ne konzerve već ove iz servisa. Koji samouvjereni glupani. Sve oni znaju! Vidim! Uče se na budalama poput mene. Bila sam jadna, bijesna, ljuta i očajna. Izgubljena. Shrvana. Nisam tako plakala ne znam otkad. Najdraže su mi ubili. Jedino što sam voljela pogledati i što bi me oraspoložilo ma kako mi bilo teško. Kakav sam ja slabić! A trebala bih im tamo doći i naribati nosove. I nek izvole doći po komp, a ne da sustanarka i ja teglimo ko magarad po ovoj vrućini. Uopće nemam osjećaj da sam u nekakvom gradu na moru. Ej, ljudi, pa ja živim na moru! To sam željela od malena. I evo me, a ja izgubljena u prostoru i vremenu. Zašto mi se prave stvari dešavaju u krivo vrijeme i obratno. Zapravo mi se najčešće dešava ono obratno. Ne baš ni najčešće nego samo to. Slušam radio da budem u kontaktu s vanjskim događajima koliko-toliko, ali program im je totalno bez veze. I još popodne repriziraju jutarnji program. Katastrofa... Tako sam puna jada i gorčine i ne znam na koji način se toga riješiti. A jedva sam nekako bila dovela život u nekakvu nazovi normalu. Imala sam nekakav posao, nema veze što je bio bez veze i na crno, ali prihod od njega i nije bio toliko loš. Mogla sam nekako. Ne baš ono što bih željela, ali barem sam mogla zadovoljiti svoje neke osnovne želje i potrebe. Imala sam svoju sobu koju sam polako uređivala onako kako sam zamislila da bi trebala izgledati. Nema veze što je bila u stanu osobe koja mi je u krvnom srodstvu i koja mi, iako mi je biološka majka, prava majka nikada nije bila. Ne mislim da nije željela, ali nije si ni dala truda da to bude i da ispuni svoju majčinsku zadaću više od one koja nalaže da svoje rođeno nahraniš i stpaš ga na spavanje. Ali djeca nekim čudom rastu. Bit će da je od jela i spavanja. A rastu im i potrebe. I želje. I osobnost. A tada se majčice nađu u nebranom grožđu jer im neznaju pružiti ništa više od sise i kinderbeta. Tada počinju borbe. S malima, slabima i nemoćnima koji žele biti veliki, jaki i moćni, a neke majke si daju truda da se to nikada ne ostvari. Batliću tu temu. Imam tekućih problema za rješavanje. A ne mogu. Sve me je to oslabilo, ne samo psihički, već i fizički...

...finila je i ova priča...

...pa sretan nam dan roma!... :)

Link

Djelem, djelem (himna roma)

Djelem, Djelem, lungo dromensa
Maladilem bahtale Romensa
A Romale katar tumen aven,
E tsarensa bahtale dromensa?

A Romale, A Chavale

Vi man sas jek bari familiá,
Murdadas la e kali legiya
Aven mansa sa lumniake Roma,
Kai putaile e romane droma
Ake vriama, usti Rom akana,
Men khutasa misto kai kerasa

A Romale, A Chavale

________________________________

Idem, idem

Idem, idem na daleki put
I upoznajem sretne rome
O Romi odakle ste,
Sa šatorima pokraj sretnih puteva?

O Romi, O narode romski
Imao sam nekada veliku porodicu,
Ali Crne legije su ih ubile
Pođite sa mnom romi iz cijeloga svijeta
Za Rome su putevi otvoreni
Sada je vrijeme, ustanite Romi svi,
Dići ćemo se visoko ako se potrudimo

O Romi, O narode romski

...baš prisluškujem inter-fiju s tetom jelenom veljačom...na pitanje o propasti talboida u hrvatskoj ona je odgovorila kak hrvati nisu tračerska publika...i nisu...oni su tračeri, i to velikog kalibra...to nam dojde kak nacionalni sport... :)

...baš sam danas provela tri vure u žešćem tračanju...mam se osećam nekak fit!... :))))