Didžej´ca linkofrikuša!

...kulike je već vuri...

...joj, kak vreme curi...
...al prešla nebum spati još...
...moram pogađati za groš...
...ko tu koga jebe...
...koji frajeri su trebe...
...ko je kome okrenul leđa...
...ko najviše koga voli da vređa...
...ko je najveća frustra...
...ko bez premca mustra...
...morti i riješim taj prekrasan rebus...

...a morti su v šumi pa idem lepo k njima...

Link

...pi-es...dok sam bila dete, nisam propuštala radijske priče...pa sam imala i one po pločama...pa i one po papiru...i tak...

...tak je, kak mi se čini, i ostalo...odnosno, tu se svi seksaju osim mene!... :)))

Link

...e, da mi je neko reko da ću i ja jednom u životu ić na poso, al ne morat i radit, dobivat plaću al ju ne morat i zaradit, rekla bi mu da je minimalno normalan i da se mora maksimalno liječit...jedino mi malo problem stvara što u vrijeme kad idem obavit plac, špeceraj il neš privatno zna bit taka gužva da sam naprosto prisiljena sjest u neku birtiju, da se nevraćam bezveze, i uz kavu-dvije pričekat barem sat-sat i pol da gužva malo prođe...baš svi penzioneri moraju u ta doba doć na plac, a mi koji žurimo na poso onda zbog njih moramo čekat...al dobro, nije problem...uvijek se imaju kakve novine za čitat, ako ih već nisam taj dan na poslu pregledala, a najčešće ima neko od kolega pa se lijepo napričamo...a onda mi zna bit već frka jer dok ja polako obavim šta trebam pa dok se vratim na poso pa još dok obiđem kolegice da prokomentiramo dnevni šoping i ostale događaje, eventualno neš u vezi posla al to uglavnom odgodimo za drugi put, pa skoro na trčečke jurim po stvari da bi na vrijeme išla kuć s posla...uf, skoro jednom petu potrgala...a najveći mi gušt kad mi se ujutro neda ustat il zaključim da bi hitno morala frizerki pa nazovem kolegicu i kažem da mi puko nokat i da nemerem taka na poso i da ću na bolovanje do daljnjeg...preventivno, da mi ne popucaju i ostali...koja bi to tek šteta bila...bolje za jedan nokat tri dana nego da popucaju ostali pa dva mjeseca...kaću trebat fasadu stavljat il ić rodici u njemačku onda ću potrgat sve nokte, tj. reč doktoru da se pravi da je tako, onda ću to tako...ma dobar mi doktor...pozna mog bratića jer su zajedno jednom bili na nekim karminama pa zna kakva je situacija, a i uvijek mu odnesem neku sitnicu, paket sira i pršuta barem, da od sramote ne dođem praznih ruku jer nije red... fala bogu pa i cure imaju razumijevanja jer se i one često nađu u takvoj nevolji...a najdraže mi kace na poslu nešto slavi, a skoro svaki dan ima nešto takvo...eto, jučer micina mala upisala ritmiku u vrtiću pa je mica, inače se zove milanka al mi ju od milja zovemo mica, donjela kolača, prasetine i francuske, pa domaćeg višnjevca i orahovca šta su planuli za aparativ, pa poslije poslala štefa s porte da on i šofer jozo odu nekud po gajbu piva, konjak i par litara vina sa službenim autom jer će ih s njim prije pustit negdje nego s privatnim, biće prije gotovi, a i šta trošit svoje auto za poso...usput da donesu i koji aspirin, ako glava zaboli od tolko šećera...neki glavbolju liječe vatanjem...eto, pretprošli put baš, kad je anto slavijo šta je njegov susjed mirko dobio praunuka, a fino je bogami počastijo, ja na vece, a kad u veceju mara i ivo...mislim, malo su bili u akciji al sam rekla pardon i otišla...šta ću drugo...ajd, zna mara da ja nikom neću reč...dobra je ona...uvijek mi nešto nosi...te donila rodica ovo pa se ja baš sjetila tebe, te muž baš bio u švici kod brata pa donijo svakavih drangulija, a meni to previše...evo tu neka deklejor kreme i ulja...šta će mi to, ni neznam šta je...meni to masno...jedino cipele mazat s tim...a odjeće, čarapa, suđa...ma svega...uglavnom, divna je mara meni i sluša me pa mogu tajit...a i nije joj prvi put...al zna da može računat na moju šutnju...uf, al ima dobrih dana tamo, a, bogami, ima i loših...nema mi goreg nego kad napokon sva izmorena dođem s placa il otkud već, pa sjednem odmorit, pa pojest, poslije naravno kava al to kod slavice u uredu, il odemo van ako je lijepo vrijeme, i onda, ko za inat, zazvoni telefon....eeee!...ja učas poludim maksimalno!...ma kako ljudi nemaju obraza nego zovu kad je čovjeku pauza?!... i neću se javit jer imam i ja pravo na pauzu ...jest da je pauza službeno bila u drugo vrijeme, a jesam ja kriva šta imam tolko posla da nemogu ići na pauzu kad piše nego kad mi poso to dozvoli?!...to mogu one šta cijeli dan guzicom nit ne mrdnu guzicom nego nepokretno samo sjede u uredu i fol nešto tandrljaju po kompjutoru...prave se pametne pred šefom, ko da ja ne kužim te njihove fazone...misle da će ih bolje gledat...e, oće brus!...samo da koju vidim da me krivo gleda, ljenčine umišljene, il, nedaj bože, al stvaaaarno nedaaaj bože, da čujem da koja šta priča o meni...e, onda će se gadno provest!...bolje nek me se čuvaju takve!...onda će vidjet svog boga kad se kumu požalim, a on to kaže svom stricu!... i eto, šta da vam kažem...rođo me s tim poslom zajebo opako...ode ja sad na plac i kavu polako, treba danas nešto radit, a vi – uživajte!...ue-he-he-heeeee!... :D

Link

...hipsteri...termin koji se sve češće može čuti u kontekstu nečega, a da nitko ne zna tko i što su oni...a nisu oni koji su se tako nazvali u davnim desetljećima prošloga stoljeća...pa eto, ne bih ja bila, da nisam prosurfala netom te nađeno netom i prikeljila ođeka... :)

"znači, u suštini, hipster je ko neka javna tajna svi ih znaju al nitko zapravo nezna TKO su oni??"

"A inače, radi se o valjda najdebilnijoj subkulturi u povijesti, bez ikakve ideje i cilja, temeljene isključivo na potrošnji."

Link


Link

...te malo naših šaljivih uradaka, očigledno od strane velikih obožavatelja tih misterioznih hipstera... :)

Link

...i moja veeeelika simpatija...miki solus... ;)))
...aaaa, još mu nije spot lansiran...kvak!...

...no, nađoh nešto drugo...jest da sam ofala temu, ali mi je stvar baš fora... :)

Link

...evo, dobili ste dosta zadaće... :)

...opet cepejam svoje stare uratke...e, nekad je ovo dolje bilo u lepoj zelenoj boji...zakaj sad više nema mogućnosti na blogu fino pofarbati slova, deti font neki hercik i da sve bude će-će...sam kad se setim kak sam lepe boreke znala delati...i svakaj nekaj... :)))

* * *
...začudo...
...začudno jest...
...začudno čudo...
...čudom se čudim...
...čudu začudnom...
...čudo! čudo!...
...pa to je ludo!...
...ludi me čudo...
...jer čudi me ludo...
...začudo...

...i on, tj. oni, će meni...da mi se vide dlake u nosu...pa kako neće kada si me nategnul na dvastčetr...inča...daj još malo pa mi pročitaj misli...
...ako bi muškarac s brkovima trebao imati neku težinu od društvenog značaja, onda bi, sukladno s time, i žena s nosnom dlačadi morala imati isto...pa nisu se žene zabadav borile za ravnopravnost!...

...jednaka prava ženama s nosnom dlačadi kao i muškarcima s brcima!...

..haug!... :)))

...oni će meni!..........................

...slušajući jučer radio sljeme, čula sam jednu zgodnu pričicu u vezi s običajima, načinom života i drugim navadama starih zagrepčana...inače sam obožavateljica zagrebačkih štikleca pa sam se prihvatila kopipejstanja tekstova s neta kako bih to otkriče podijelila s vama... :)

...društvo/klub Kvak...

"Kak je Klub začet i kršten u staroj gostionici na Savskom mostu, odakle su se s večeri raspoloženim gostima žabe iz obližnjih savskih kaljuža javljale jednoličnim i dosadnim kreketanjem i kvakanjem, ime klubu Kvak nametalo se rafalnom paljbom. I nije bilo vremena za bilo kakvu dvojbu. Preuzimanje imena iz životinjskog svijeta zadano je na neki način i u samom konceptu Kluba, u kojem je pri samom vrhu zapisano: U Klubu je apsolutno zabranjeno o politici i o vjeri govoriti i raspravljati...

Kroz Klub Kvak za njegova dugog vijeka izredali su se najznamenitiji umovi zagrebačkog i hrvatskog javnog života. Mnogi su dapače svojim perom ostavili trag i podijelili potporu Klubu. Ali kak nitko u svom kvartu nije prorok, tak se i o Klubu Kvak po gradu i državi, najprije potiho, pa sve glasnije, počinju plesti i širiti kojekakve glasine. Iako Klub ima temeljnu zadaću druženja ljudi najrazličitijih svjetonazora, a međusobne razlike svesti u snošljiv okvir, dežurni dušobrižnici pojavu Kluba dočekuje na nož. Da se “tamo širi njeko internacionalno društvo pod imenom Kvak u kojemu prevladavaju stranci, a domaći sinovi usuđuju se silno im laskati. To sramotno hrvatsko društvo broji čak za člana i nepristranog senatora g. Augusta Šenou”... Kak ovo nije prigoda da se politički procjenjuje ovaj u povijesti jedinstveni gospodski klub, koji je toliko dugo u Zagrebu opstal (čuvam i originalne regule Kluba, koji je grafički uredio znameniti slikar Menci Clement Crnčić), nemrem a da ne podsjetim na temeljno načelo o «apsolutnoj zabrani razgovora o politici» Nije vrag da su kulturni ljudi, intelektualci, umjetnici, koji su se svake subote sastajali za istim stolom, zadovoljavali samo punim čašama nepatvorene zagrebačke kapljice i žlarbranjem o bedarijama, dok se politički vrući kesteni puše i cmare pokraj njih? “Bilo je i takvih vremena”, otkriva kroničar, “kad se Kvaku podmetalo konspiriranje protiv vlasti”... Nepolitički, građanski, gospodski i u svakom slučaju nevini – Klub Kvak?! Malo morgen." Zvonimir Milčec

"Priča koja me je apsolutno osvojila, valjda jer se savršeno uklopila u razmišljanja o nedostatcima suvremenog društva, tiče se udruge Kvak koja je relativno nepoznata široj javnosti. Riječ je o klupskom kulturnom fenomenu koji je na svijet došao 1879. a trajao je sve do Drugog svjetskog rata. Članovi tog ekskluzivno muškog kluba (velika šteta za klub) bila su gospoda iz viših društvenih slojeva među kojima su bili poznati odvjetnici, liječnici, znanstvenici i umjetnici. Elitizam su nastojali prikriti izbjegavanjem korištenja vlastitih imena koja su smatrali vulgarnim, te su umjesto njih izmišljali kvakačka imena. Tako se među članovima moglo naći Glazbokvaka, tj. Nikolu Fallera, poznatog opernog pjevača, dirigenta i skladatelja, zatim Slikokvaka, Mencija Klementa Crnčića ili Kamenokvaka, Dragutina Gorjanovića Krambergera. Ovi i brojni drugi intelektulci, poput Augusta i Branka Šenoe, Đure Đeželića, okupljali su se upravo na lokacijama Gornjeg grada i to najčešće u domu veleposjednika Dragutina i pijanistice Anke Gvozdanović, na adresi Visoka 8.
Iako je Kvak osnovan jedne jesenske večeri u gostionici na Savskom mostu, gdje su njegovi utemeljitelji nadahnuti kreketanjem žaba u blizini i došli na ideju o njegovom nazivu, mjesta okupljanja kluba izmijenjivala su se na tjednoj bazi, a najčešće je bila riječ o luksuzno uređenim prostorijama palača njegovih članova. Ako se detaljnije promotri način uređenja interijera palače Gvozdanović, u koju smo imali prilike zaći tijekom šetnje, uočit će se izrazita usmjerenost na društveni život obitelji. Dok su spavaće sobe relativno male, primaći saloni su obično prostrani, pažljivo dekorirani i kreirani za različite etape susreta (blagovaonica, muški i ženski salon, koncertna i plesna dvorana).

Upravo valjda zbog velike brižnosti koja je uložena u stvaranje udobnog prostora, ova je palača bila jedna od omiljenijih sastajališta kvakača. Na tragu engleskih džentlmenskih klubova, ovo samoprozvano društvo za razbibrigu, svojom je temeljnom zadaćom smatralo povezivanje i druženje ljudi različitih svjetonazora kako bi se na taj način intelektualno i duhovno obogatili. Tzv. kvakancije, redoviti subotnji susreti kluba, kojima je predsjedao kvakisimuss, bili su izvor zanimljivih rasprava, obogaćenih neizostavnim humorom, a jedina restrikcija ticala se zabrane razgovaranja o politici i religiji, što je vjerojatno bila posljedica želje da se spriječe razmimoilaženja koja bi poništila humoristični i kreativni duh kluba." Napisao/la I.V

Link



...našla sam snimku!...jupiii!!!... :)

Link

...eto, i ja našla tšovjek od svoj šifot....hans se sofe...majne libling...und vas...majne libling hans je jako fredan tšovjek...ona rati po cel dan i noć...ima nofich i jako je od širkoka ruka...a i herca...und kaj...majne libling hans meni reče - ne, ti majne šaci, šena niht hraditi!...ti meni biti cifrasta i sretna, ja sve hradi!...i tak, majne libling hans mi neda ni blumen zaliti il ašnbeher sprazniti, ni farcajga zapaliti, a kak nekaj drugo tek...mi je i štrumfe naštrikal...sve on hradi!...i kuha, i pere, i sve kak pucfrau on po kući, makar imamo jednu...aba vas...majne libling hans je furt umoran i zaspe mam posle večernjih nahrihten...i tak meni to dojadilo, jer ipak ja imam šelja i bi se malo šmajhlala s moj libling hans, ali on furt umorna tšovjek...pa sam si našla drugog tšofjeka...jozef se zove...kak hauzmajtser je delal pri nami...i tak, dok maj libling hans glumi puc frau, jozef i ja se masimo...ali, nije majne libling hans klupa tšofjek!...fidil je on kaj se zbiva, a ja nisam imala herca to delati iza njegovih leđa pa sam prešla k jozefu...i tak, kak smo jozef i ja furt zauzeti jedno z drugim, po kući se nakupilo rumla, veša i tak je nekak sve postalo grdo pa nam se majne libling hans sašalil i ponutil da bu nam on bil na ruku...da imamo vremena za sebe...pa sad, dok se jozef i ja šmajhlamo po cimerima, majne libling hans nam sprema po kutši...nekad nam i fruštuk vjutro priredi...cvečnknedli z prezlima su mi najtraši...i lepo escajg složi, kak u hotelu...i cajtunge friške donese i na nahkasl dene...posle u šlafcimeru nam šlifere i vanjkuše lepo naredi...jer je ipak majne sreća najpitnija...ktje tšeljad nije bijesna, kutša nije tijesna!...

...bil je tak pašljif pa nam je i gartenmajstera pribavil...franc mu je ime...pa, ni tak loši... ;)

Link

...ovak...i ukratko...trebam preporuku za dobrog pvc stolara, odn. proizvođača tj. izvođača kompletnih radova, na području selopole...optimalan odnos kvalitete i cijene, odn. vlastito iskustvo s njima...može pvt...prosim samo ime tvrtke...znam guglati... :)

...lijepo molim svađalački nastrojene osobe da jednostavno ignoriraju zapis, tj. da ne ostavljaju komenare...

...ovak...i ukratko...trebam preporuku za dobrog pvc stolara, odn. izvođača kompletnih radova, na području selopole...ono, optimalan odnos kvalitete i cijene, odn. vlastito iskustvo...može pvt...


Link

...didžejca linkofrikuša ovaj puta neće stavljati linkovlje ponaosob, neg bum vam predočila glavni, a vi si sami birajte...

...neš ti pameti i trud(n)a... :))

https://www.youtube.com/results?search_query=celebrate

...bitno je celer brati...brati... :)))

...prije kvantitete nego li kvalitete radi...zapremine radi...čist da malo poguram...u najbolje dane protok postova na iskrici bio je dvadeset u minuti...sada je dvadeset u dvijetisućeosamstoosamdeset minuta...pa kaj se to dogodilo?...


Link

...napisat sfjesmicu...

...s neba padajuuu dvije zvijezdiceee!...

...ma jok to tako...saću ja vako...

...zurim...baš zurim...
...u tvoje oči...
...niti ne primjećuješ moj zurak...
...jer i ti zuriš...
...zuriš put bespuća...
...u tvojim se očima odražava...
...samo bespuće beznađa...
...ko avetni ambis...
...propadajuć vučeš me sa sobom...

...eh, odoh ja u trst...
...da bih se osjećala snobom...

...ma jok!...ne tooo!...

...dakle...

...hvatam se za stijenke zjenica tvojih...
...misleć da su spas u rukama mojim...
...docnije ja shvatih da dvojih...
...ne vjerujuć očima tvojim...

...kadli, lansirna rampa se diže...
...nevolja tvojih želja me diže...
...ne želim u kozmos s tobom...
...jer, nekako bih se osjećala robom...

...asti sto!...ak kaj mogu, onda mogu baljezgati!...u količinama koje mogu prepuniti vascelu vasiJonu!... :)))

Link

:)))

...fali mi riječka scena, odnosno riječani koji su tu nekada davno obitavali...prvenstveno moja štikla, moja neostvarena kokreatorica urlatorija...zatim sasvim luda bejbe, koja dijeli prvenstvo sa šćiklom... pa roses for you...ako sam dobro zapamtila potonje...onda, bilo je tu, naravno, i zanimljivih dječaraca...ispričavam se onima koje nisam nabrojila...razlog je jedino moja slaba memorija, a ne njihova osobnost...i tak, baš mi je nekak ćelavo otkad ih nema i otkada nema njihovih objava na blogu...gdje su? što rade?...naime, tako se jednoć zvala nekakva emisija negdje...dojdite!...vrnite se!...

Link

Link

Link

:)))

...baš sem nekak žejna... :)

Link